ŽIVOT BUJA U SVEMIRU: Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom – gdje ćemo se nastaniti?

U vidljivom svemiru nalazi se oko 100 milijardi galaksija s otprilike 100 milijardi zvijezda u svakoj. Ako svaka zvijezda prosječno ima 10 planeta , znači da u svemiru  ima 100 000 milijardi milijardi planeta. 

Hoće li samo na jednom planetu nastati život? Kada pogledamo ovu brojku logički možemo zaključiti da život u svemiru ‘buja’.

Prema znastvenicima svemir je beskonačan i nema kraja. Ali ako je svemir beskonačan, nije li beskonačno velika mogućnost postojanju života u drugim galaksijama i planetarnim sustavima. Čovječanstvo je samo jedna od možda tisuće inteligentnih vrsta u svemiru.

Ipak, s druge strane možda i jesmo jedina inteligentna bića u svemiru. Ali zašto? Zašto bi toliki prostor u svemiru bio potrošen na samo jednu vrstu? To bi bio uzalud potrošen prostor, pišu cudaprirode.com.

Kako su ljudi po prirodi radoznali i žele spoznati, nisu mirno stajali i čekali da ‘oni’ prvi dođu do nas. Ljudi su poslali jednu i dosad jedinu radio-poruku u svemir namijenjen izvanzemaljskoj civilizaciji.

Bilo je to 1974. Ta se radioporuka nalazi na frekvenciji od 1.420 megaherca, a impulsi na putu kroz svemir će se raširiti na nekoliko tisuća svjetlosnih godina. Signal je naciljan prema kuglastom zvjezdanom jatu M13 udaljeno od Zemlje oko 24.000 svjetlosnih godina. Sadržaj poruke bili su brojevi od 1-10, atomskih elemenata od kojih smo građeni mi, brojčano izražena kemijska formula DNK i shema sunčevog sustava.

U međuvremenu, signal je prevalio tek 28 od 24.000 svjetlosnih godina tako da odgovor možemo čekati za 48.000 godina. Ali tko zna hoće li tada uopće biti ljudi na Zemlji. Isto tako je možda neka poruka odavno na putu za Zemlju poslan od neke izvanzemaljske civilizacije?

Ljudi su također poslali, 1973. i 1974. godine sonde Pioneer 10 i Pioneer 11 koje su prošle pokraj Jupitera i potom započeo beskonačno putovanje u svemir. Zanimljivo je to što je na sebi Pioneer 10 imao ploču na kojoj su bili urezani muškarac i žena, muškarac s rukom u zraku što bi trebalo simbolizirati mir. Ispod njih je sunčev sustav i strelica odakle je krenula sonda, odnosno dom čovječanstva. Poslije njih slijedile su sonde Voyager 1 i Voyager 2 koje su krenule prema zvijezdi Ross 248. Do nje će stići do 42.155. godine.

Sonde Voyager nose gramofonsku ploču sa snimkama tipičnih zemaljskih zvukova kao što su na primjer skladbe Bacha, Mozarta, Beethovena te glasanje kitova, plač djeteta i zvuk ljubljenja. Uz gramofonsku ploču priložene su upute za rukovanje jer ne znamo zapravo koliko su inteligentna bića s drugih planeta i hoće li uopće znati rukovati primitivnim uređajem poput gramofona. U te sonde ne polaže se prevelike nade jer je putovanje predugo.

Te sonde su, kako piše u knjizi Kratka povijest svemira Gerharda Staguhn, ‘skromni ostaci svijeta koji više ne postoji.’