VIDEO: OTIŠAO PRIJE 31 GODINU – Morate vidjeti oporuku neobičnog glumca Pavla Vuisića

Veliki glumac Pavle Vuisić, koji je rođen je 10. srpnja 1926. godine, preminuo je prije 31 godinu, 1. listopada 1988.

Često je pisao o smrti, kao da ju je čekao. Kao da joj se nadao, a u jednoj je pjesmi rekao: “Želim umrijeti. Bože, koji si svemoguć, učini tako i budi miran, platit ću. Znam, i ti si korumpiran…”

U glumačkom svijetu bio je posebna osoba, uvijek nadahnut, nikada gotovo nije do kraja izgovorio tekst koji su mu dali, već je rekao onako kako on misli da treba.

Igrao je u filmovima poput Kamiondžije, Bitka na Neretvi, Valter brani Sarajevo, Čuvar plaže u zimskom razdoblju….

Poznat je i po tome da nije želio da itko prisustvuje njegovom pogrebu, osim supruge, a besmrtna je i njegova oporuka, u kojoj je bila sporna jedna riječ po kojoj bi ju se moglo krivo doživjeti.

Naime, izbačena riječ je promijenila smisao oporuke pojasnila je njegova supruga Mirjana Vuisić, dodajući kako ta riječ može dati drugo mišljenje o njeghovu karakteru.

Tako u netočnoj verziji pokojni glumac moli da mu nitko ne drži govor, da nitko ne kaže niti jednu riječ na njegovom sprovodu, a u suprotnom će se u grobu prevrnuti i ne samo to nego će ustati iz groba i “je**ti im mater”.

Moglo bi se po tome zaključiti da je mizantrop, da je zamrzio sve ljude. Ali, iz izvorne verzije oporuke, rukom pisane, vidi se da je napisao da moli da mu niti jedan komunist ne drži govor i sve što slijedi nakon toga upućeno je njima, komunistima.

Ovo je prava verzija oporuke koju svakako valja pročitati:

Oporuka: Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj savjesti i zdravog uma sastavlja ovu poruku.

Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi.

Mirjana, ako poslije mene ostane, ima me sahraniti sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim tijelom vide i čuju.

Sahraniti me ima u grobnicu našu, govori posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovijeh šest popova (koje za inat hoću) da sve ono što se oko groba radi, rade i šute. Šute (ćute). Neka u sebi pjevaju.

Pošto mislim mrijeti, zašto bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi nikakav komunist ni govora, ali niti jedne riječi ne progovori, jerbo ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću moram i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svijetu, je**m mater…