UZ VELIKE BLAGDANE: Upoznajte božićne običaje diljem Hrvatske
Božić,iako najveći kršćanski blagdan koji poziva na obiteljske vrijednosti, okupljanje, solidarnost i slijeđenje određenih tradicija, odavno je postao kozmopolitski dan u kojem tradicija nije na prvom mjestu, a pitanje darivanja je postalo primarna briga svih onih koji ga slave.
Piše: Ante Popić
U neka stara vremena obitelj je bila središte blagdana, a darovi su bili tek usputni znakovi pažnje. Kroz povijest naših prostora razvili su se mnogobrojni običaji od kojih su se neki zadržali i dan danas. Hrvatska obiluje zanimljivim tradicijama od regije do regije.
U Dalmaciji obitelj bi se okupila oko “badnjaka” što bi najčešće bio maslinov panj koji se tretirao kao ljudsko biće te bi ga se polijevalo vinom, uljem i posipalo žitom. Za stolom bi se pila sveta voda. Kao i u mnogim krajevima diljem Hrvatske, poželjno je da prva osoba koja bi čestitala Božić bio mlađi muškarac, što bi donosilo blagostanje dok bi čestitka od strane žene nosila nesreću.
Razlog tomu pojasnio je Ante Popić, urednik portala narodni.net:
“To je recimo u Dalmaciji i Zagori najistaknutije, muškarci su bili sinonimi glave kuće tako da je bilo normalno da će se prvo čestitati muškarcu i da će prvi muškarac čestitati. To danas nije tako, prije je to bilo puno izraženije zato što su muškarci brinuli o cijeloj obitelji, radili po cijeli dan te se poštivao taj njihov trud i rad.”- objasnio je Ante Popić.Dubrovnik je do danas zadržao tradiciju kolendavanja gdje bi čestitari kolendari, tradicionalno odjeveni, išli od kuće do kuće i častili se, a tko ih ne bi pustio, pjevali bi mu rugalicu.
Za adventsko doba u Zagori obilježavali su se materice i očići, običaj u kojem na materice su sve udane žene trebale častiti muškarce koji bi im čestitali a na očiće obrnuto. Kuće bi se okitile bršljanom kako bi se zaštitile od vještičjih čari, međutim, to praznovjerje se nije održalo do danas. Na Božićno jutro čestitari bi išli po selu i gostili se od kuće do kuće a išli su u skupinama i generacijski, najčešće od starijih oženjenih muškaraca prema mlađima.
Jedna od najpoznatijih slavonskih tradicija je običaj položaja koja navodi kako prva osoba koja na Božić posjeti kuću je položaj i ta osoba je trebala biti muškarac zbog praznovjerja kako muškarac donosi sreću a žena ne, stoga žene nisu odlazile u čestitare jutrom.
Navečer bi se po podu rasula slama te bi se djeca po toj slami valjala i igrala. Za ručak bi se jeo fiš paprikaš i raznovrsne tradicionalne slastice koje su ovom prigodom nerijetko bile ukrašene kršćanskim simbolima. Jedan od raširenijih poklona bile su naranče ukrašene klinčićima, kaže Ante Popić.
“Uglavnom se to svodilo na neko darivanje djece tako da djeca to zapamte. Danas se to proširilo, a prije nisu bili kupovni pokloni nego bi se dijelile jabuke,orasi, bademi tako da je to bilo najveće veselje za djecu”, istaknuo je Popić.
U Istri Badnjak nosi tradicionalni naziv Vilija Božja te se na taj dan spremala kuća i postilo bi se do večeri kada bi se jeli bakalar i maneštra. U kuću bi se donio veliki panj koji bi trebao goriti cijelu noć te bi ukućani zalogaj svakog jela sa stola bacili na žar na panju.
Tijekom Božića u Zagorju i Međimurju bi se odlazilo na tri mise: na polnoćku, na zornicu i na poldanicu. Djevojke bi bile posebno uzbuđene na polnoćki jer bi od momaka kojima bi se sviđale dobile jabuku božićnicu. Otac koji je htio oženiti sinove i udati kćeri pri odlasku na polnoćku bi morao posljednji izaći iz kuće i prvi se vratiti.
Na Božićno jutro gazda kuće bi u dom unio slamu i pritom blagoslovio domaćinstvo, a dodatnim dobrim željama pridružili bi se čestitari koji bi morali biti zdravi i veseli kako bi i cijela iduća godina protekla u zdravlju i sreći. Pripremale bi se tradicionalne slastice kao što su kolači od sira, gibanice, kuglof i pogača.
Praznovjerni običaji nisu zaobišli ni ovaj kraj stoga su međimurske žene gatale iz pepela te bacale grah u kuteve kuće kako bi prizvale obilje a iz istog razloga muškarci su bacali sol, vodu i kolače u vodu.