USPOMENA NA DRAGOJEVIĆA: “Što vas dvojica radite ovdje? Znate li koliko je sati?”
Damir Strugar, poznati novinar, koji danas živi u Istri, bio je prijatelj mnogih pjevača, pa naravno i Olivera Dragojevića. Prisjetio se nekih trenutaka druženja s njim koja su vezana i za kultni “Saloon”.
Na Facebooku Strugar piše:
Umjesto IN MEMORIAMA Oliveru Dragojeviću
„Šta vas dvojica radite ovdje? Pa je li vi znate koliko je sati? A ljudi moji pa šta je ovo?“ – zagrmila je čistačica Mare na zadnja dva posjetioca za šankom „Saloona“ koji očito nisu završili svoj dugi noćni maratonski razgovor, uredno ispijajući whisky i konjak „Henessy“..
– Evo samo da popijemo piće do kraja, pa odlazimo! – uzvratio je momak sa naočalama u najboljim godinama.
– Slušaj ti sa naočalama, može vas biti sram koliko ste popili, a poznat si mi odnekud! Zato brzo popijte i bježite van!“ – ljutito je završila svoj dijalog čistačica sa dvojicom iznenađenih gostiju potpuno praznog „Saloona“, negdje oko šest sati izjutra.
S obzirom da sam bio direktni sudionik ove anegdote prisjetio sam se te lude noći koja se dogodila potkraj proljeća 1990. godine. Momak s naočalama bio je, naravno, Oliver Dragojević. A ranu zoru na šanku dočekali smo nas dvojica slaveći njegov prvi super uspješni koncert u dootadašnjoj pjevačkoj karijeri u diskoteci. Naime, Oliver Dragojević uglavnom je nastupao u koncertnim i sportskim dvoranama, a ovo mu je bio prvi nastup u životu u diskoteci.
Završen je dakako trjumfalno! „Saloon“ je te večeri bio „kutija šibica“ a samo najbrži sretnici uspjeli su ući u njega i prisustvovati solističkom nastupu Olivera Dragojevića, samo uz električni klavir! Oliver mi je priznao da mu je Vlaho Srezović nakon koncerta dao bonus nagradu od tadašnjih 500 maraka na honorar, jer je bio izuzetno zadovoljan!
– To dosada u glazbeničkom životu nisam doživio! – rekao mi je zuvijek popularni pjevač promuklog glasa i romantičnih pjesama, oduševljen gentlemenskom gestom gospara Srezovića.
Naime, mjesec dana prije koncerta nazvao me u redakciju „TOP“-a („Tjednika odabranih priloga“, odnosno tadašnjeg vrlo popularnog tabloida, gdje sam radio kao reporter), Vlaho Srezović i zapitao me bi li ja mogao kontaktirati Olivera Dragojevića i priupitati ga želi li nastupiti u „Saloonu“ i pod kojim uvjetima? Nazvao sam Olivera i u tri minute detaljizirao taj koncert i javio Vlahi da je nastup dalmatinskog slavuja dogovoren! Sve drugo je bilo predvidljio i očekivano: koncert je trajapo tri i pol sata, a rijeke mladih prošetavale su te noći Tuškancem pokušavajući kad-tad ući u „Saloon“.
Negdje oko 7 sati izjutra zadovoljni novinar Strugar i pjevač Dragojević izišli su iz „Saloona“. Auti su im bili prkirani na parkingu, ali je ulazni lanac na parkiralište, odnosno košarkaško igralište, bio zaključan!
– Ajde ja ću podići lanac pa ti prođi ispod njega svojim autom van,a onda ti meni drži lanac da ja mogu izaći van!“ – rekao mi je Oliver genijalnu ideju kako da se izvučemo autima iz zaključanog parkinga.
Tako je i bilo! Oliver i ja izašli smo sa lancem zaključanog parkinga i lagano se zaputili kući da ubijemo oko nakon sjano odrađenog zajedničkog posla!