TIHOMIR DUJMOVIĆ: Gibboni je svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje

Poznati hrvatski novinar, kolumnist i publicist Tihomir Dujmović iz svog kuta gleda na “ljubav” na našoj estradi između Bajage i Gibbonija, te Mile Kekina, navodeći među ostalim kako i Gibboni i Kekin “brane agresorsko glazbalo”.

Ovo je objava Tihomira Dujmovića na Facebooku, koju donosimo u cijelosti:

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može?

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednog jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagić Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994. godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je držao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvijek u toj analizi protivničke strane čujemo da su tamo bili kuhari, bolničari, eventualno stražari kad god nekoga iz tzv. Krajjne pitate što je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaže: ”Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!

Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Pjevati 1994. u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karadžića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja s tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko. I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ja nisam vaš! Moji su pobijedili 1945”!

Da ga je 1994. godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vaš! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995. je nastala hrvatska, a 1945. jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi s takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za društvenu moralnu normu, a jest, onda se moramo dogovoriti što je moralno. Držanje Olivera Dragojevića koji kao goli moralni ekstrakt kaže ”nikad neću svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon što su joj četnici srušili kuću i pred tv kamerama pokazivali sadržaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki način, otišla u Beograd za bolji honorar i držala koncert pod nazivom “prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zaslužuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaže da je čovjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije što je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “jedan jako dobar cčovjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj Areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički rečeno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana šutnja o Bajaginom koncertu u Kninu, to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu usred pulske Arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati između ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog građanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film već gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski, ako nikako drugačije, nije stala iza Thompsona, a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

NE PROPUSTITE:

VIDEO: BAJAGA U ZAGRLJAJU GIBONNIJA – “Čovik koga jako, jako volim već 30 godina” – pročitajte i pogledajte OVDJE.

ANKA MRAK TARITAŠ: Bajaga je moj Bjelovarčanin i nikada nije promovirao nacionalizam i mržnju – čitajte OVDJE.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/tihomir.dujmovic.9/posts/482287285584003″ bottom=”30″]