SVJEDOČANSTVA: Što je bilo “Dan nakon jučer” – piše u novoj knjizi Jadranka Kosor

“Sinu Lovri, najboljoj osobi koju poznajem. Bez njegova hrabrenja i poticanja ne bi bilo ni ove knjige”, napisala je Jadranka Kosor, bivša premijerka i predsjednica HDZ-a, posvetu na svojoj novoj knjizi “Dan nakon jučer”, čija će promocija biti u utorak u 17 sati u Europskom domu u Zagrebu.

Medijima je već bila rekla kako je sve knjige koje je do sada objavila posvetila sinu Lovri, jer bez njega, ističe, ne bi bilo ni tih knjiga.

Kaže kako ju je Lovro nagovorio na Twitter, a potom ju i ohrabrivao da piše blog. “On je prvi čitatelj mojih blogova i, kada bismo se god čuli ili vidjeli često bi mu zadnja rečenica bila: ‘Ne govori, nego piši. Piši.'”

O knjizi na 250 stranica, koja izlazi u izdanju nakladnika Ljevak, uz autoricu će na promociji govoriti i Miran Lesjak, glavni urednik ljubljanskog Dnevnika, Žarko Puhovski, autor pogovora te Kristijan Vujičić, urednik knjige.

U knjizi su objavljeni tekstovi s bloga i kolumne koje je Kosor pisala za slovenski Dnevnik. Tu su komentari hrvatske unutarnje i vanjske politike, ali i mnoga događanja u svijetu tzv. visoke politike u kojoj je Jadranka Kosor aktivno sudjelovala.

Svoje određenje prema knjizi i zbivanjima koja su u njoj obuhvaćena, najbolje je Kosor pojasnila u predgovoru knjizi u kojem kaže:

“Moji tekstovi nisu napisani ni protiv koga, u njima nema ni osvete ni mržnje ni prezira. U blogovima sam pratila osobito političke događaje nakon parlamentarnih izbora 2015. i to se, nehotice, pretvorilo u kronologiju uspona i brzog pada jedne nevjerojatne, samourušujuće vlade i vlasti.

Svaki je blog nadahnut nekom izjavom ili događajem, a puno je i originalnih citata koji govore više od bilo kakvih komentara… Svi tekstovi koje sam pisala i koji su se sljubili u knjigu pomogli su mi da udahnem, da se odmaknem i zamahnem. I da shvatim da života ima i izvan politike. Ako nekom mladom političaru ili političarki neki od ovih tekstova pomogne u izbjegavanju bar jedne od zamki kakve su opisane u ovom štivu, veselit ću se.

Dakle, unatoč svim usponima i padovima, političkim i životnim, nisam prestala vjerovati da se uporan rad isplati i da nikada ne treba prestati zagovarati vrijednosti do kojih nam je osobito stalo. Poznajem mnoge ljude kojima rad i upornost još uvijek nešto znače. Tima i takvima se i obraćam, a drugi mi više nisu važni. Jer velik je napredak kad shvatiš da se za nevažne i ne trebaš boriti i zbog njih ‘žderati'”.