SLAVEN LETICA: Zašto je važno voljeti “polarnu zimu” i “orkansku buru”

Slaven Letica, naš uvaženi sociolog, kolumnist, sveučilišni profesor, odlučio se napisati lijepu i aktualnu priču, koju je naslovio: Zašto je važno voljeti “polarnu zimu” i “orkansku buru”: Zima, snijeg, bura, Goga i ja.

Na Facebooku je Letica među ostalim i napisao: Bit ću iskren: nikada, ni u najgorim noćnim morama, nisam slutio da ću jednoga burnoga i sunčanoga dalmatinskoga dana u mojim starim godinama, od medijskih, zasad ne i političkih, napada i insinuacija morati javno braniti najopasniji, a meni najdraži, najljepši, najčistiji, najromantičniji, najpoetičniji, najerotičniji i najzdraviji vjetar – buru.

Ovo je njegova objava:

Danima meteoorolozi, ali i mediji općenito narod plaše “polarnim hladnoćama”, vijavicama, snijegom, zimom, “nepodnošljivom hladnoćom” i “orkanskom burom”.
Kad smo danas Goga kratko odšetali iz središta u još uže središte Grada, rekla mi je “Kao da sam na skijanju”. Sunce, hladnoća i snijeg nju su prustovski podsjetili na mladenačka skijanja u Kranjskoj Gori i Austriji, a mene su smrzavica i snijeg podsjetili na Dalmaciju i – buru.

Gogina ljubav prema planinama i snijegu može se prispodobiti samo s onom našega prijatelja, genijalnog grafičkog dizajnera Danijela Popovića od Crnog Luga.

Drago mi je da je ta ljubav urodila plodom: sve je naše unuke navukla na “Heidi”, dječji roman Johane Heusser-Spyri koje one, dakako, “čitaju” gledajući crtiče na engleskom, španjolskom i hrvatskom jeziku.

Prije tri godine kad je na televizijama i u medijima širen strah od bure, kako njen stari ljubavnik i prijatelj, napisao sam ovaj esej koji je objavljen u Playbooyu 26. travnja 2015.

Naš je bračni “koalicijski” sporazum uvijek je bio: Ja ti neću vrijeđati ljubav prema planinama i snijegu, a ti ostavi na miru moje more i buru.

Jer su pravila u njemu bila jasno dogovorena, taj je “koalicijski” ugovor još uvijek na snazi i poštuje se.

Ovo pišem i zbog onih koji misle da život nije pun kompromisa i da se ne može urediti tako da jamči poštivanje svih i svakakvih raznolikosti.

Konačno: iracionalni stid od bure tako je velik da se njene fotografije ne objavljuju na turističkim pamfletima, iako bi mogla biti privlačna brojnim turistima – pustolovima. Ufanjem polažem u novu makarsku turističku proročicu i vrhovnicu Hloverka Novak Srzić. Ona bi morala skinuti zavjeru šutnje i pokrov sramote s moje najranije i vječne ljubavnice – orkanske bure, zapravo svih bura.

NE DIRAJTE MI BURU!

Bit ću iskren: nikada, ni u najgorim noćnim morama, nisam slutio da ću jednoga burnoga i sunčanoga dalmatinskoga dana u mojim starim godinama, od medijskih, zasad ne i političkih, napada i insinuacija morati javno braniti najopasniji, a meni najdraži, najljepši, najčistiji, najromantičniji, najpoetičniji, najerotičniji i najzdraviji vjetar – buru.

Naime, nakon posljednje orkanske ožujske ili, kako kažu u Dalmaciji, „marčanske” bure (najsnažnije je puhala 4. i 5. ožujka), hrvatske su novine, portali i televizijske mreže i postaje objavile i emitirale mnoštvo priča i videozapisa o navodnoj stravi i užasu koje je „razorna”, „orkanska”, „rušilačka”, „ubilačka” i „katastrofalna” bura ostavila iza sebe.
Novinari-reporteri natjecali su se u realističnom opisu posljedica orkanske bure: „paralizirala je Dalmaciju”, „nasukala tri broda”, „lomila stabla”, „nosila krovove”, „prevrtala autobuse i kamione”, „čupala stogodišnje borove”, „lomila masline”, „prekinula trajektne linije”, „rušila električne stupove”, „srušila fasadu na višekatnici” itd.

Novinarima željnim senzacionalizma najviše se svidio „zločinački pohod” bure na jednu ženu u Makarskoj. Evo kako su taj „zločinački pohod” svojim čitateljima predočile jedne dnevne novine: „U makarskom hotelu održavala se predstava makarskog društva Zlatousti. Nakon završetka, publika je krenula prema izlaznim vratima. Kada je među njima 69-godišnja Bistra Spasov zakoračila prema vani, zahvatio ju je snažan nalet bure i bacio je. Kako doznaje ‘Slobodna Dalmacija’ iz KBC-a Split, žena je od pada zadobila teške ozljede glave, odnosno krvarenje u mozgu, hematom na jetri koji je zasigurno posljedica udarca uzrokovanog padom, a ima i slomljene kosti lica, te djelomično polomljen sedmi vratni kralježak. Također je zadobila i prijelome prsne i lumbalne kralježnice, te je zbog težine ozljeda sedirana (stavljena u umjetnu komu), kako ne bi trpjela velike bolove, a priključena je i na respirator”.

Ojađen nekritičnom medijskom demonizacijom bure, na mom sam virtualnom spomenaru (facebooku) 5. ožujka. u 9.06 sati – pod naslovom „Zašto volim buru” – objavio ovaj kratki zapis o pravu bure na dobar glas i pošteno medijsko suđenje: „Dalmatinski novinari-reporteri ponovno su poslali snimke ‘orkanske bure’. Od ranog djetinjstva bio sam i ostao veliki zaljubljenik u svaku, posebice zimsku orkansku buru. Bura je zdrav, optimističan, akustičan (još i danas pamtim čarobne zvižduke bure pri prolazu kroz naše stare škure), poetičan i, posebice, prelijep vjetar.

Bura okreće listove maslina čas na zelenu, čas na bijelo-srebrenu stranu. Volio sam zimsku buru jer je u ‘koaliciji’ s niskim temperaturama uništavala nametnike i štetočine i navještavala da će moje breskve (koje sam kao dječak ljeti prodavao na makarskom pazaru) i povrće biti sočno, zdravo i ukusno. Nadam se da će i moje unuke upoznati i zavoljeti buru, ma kako im bila daleka. To vam fb prijatelji pišem da – ako niste upoznali taj ljekoviti, čarobni vjetar – ne dođete u napast da buru zamrzite bez razloga. Jednom sam u Hrvatskom saboru zborio protiv opasnog običaja da se o ženskim dojkama ili, kako bi rekli moji burovni Dalmatinci, ‘sisama’ (obitelj Sisarić u Podgori doista je dobila prezime po tome što su neke pra-Sisarke imale lijepe dojke i grudi) govori samo u kontekstu raka dojke, a ne u izvornom, poetičnom, estetskom i erotskom.”

Uz zapis sam objavio nekoliko fascinantnih – za mene lirskih, a za neupućene „stravičnih” – fotografija bura na moru te jednu fotku moje pokojne majke s magarcem, na buri u Podgori.

Objavljeni zapis privukao je veliku pažnju mojih virtualnih prijatelja, pa je red da čitateljima Playboya pojasnim zašto smatram da bura ima pravo na pošteno medijsko „suđenje”, ali i na najdublje čovjekovo poštovanje i uvažavanje.

Bura je, kao i njen mali i bezopasni brat „burin”, uistinu hiroviti, nepredvidljivi, u pravilu hladni (iznimka su ljetne bure) sjeveroistočni vjetar, „sjevernjak” ili „sjeveroistočnjak”, koji često, posebice u zimskim danima, ima veliku, pa i orkansku, rušilačku, za strance zastrašujuću snagu. Bura nastaje kao posljedica razlike u temperaturi planinskog i morskog zraka. Hladni planinski zrak spušta se – glasajući se, zviždeći, prijeteći i pjevajući – niz strme obronke planine (u mom slučaju bilo je to Biokovo), probijajući se kroz borove šume, maslinjake, voćnjake i vinograde prema moru, u težnji da ga razbudi i pretvori u čarobni beskraj valova koji brzinom ponekad većom i od 100, 200, a rijetko i iznad 300 kilometara na sat, žure prema južnom beskraju, podižući u zrak milijune i milijarde morskih kapi i kapljica koje zrak na moru i uz more oplemenjuju ljekovitim jodom i morskom solju. Dakako, snažna i hirovita bura može na raslinje, posebice na otocima, nanijeti „posolicu” i tako ga razboljeti i uništiti.

Iako imenica „bura” upućuje na pomisao kako se radi o jednom i jedinstvenom vjetru, svi dobri poznavatelji bura, među koje ubrajam i moju starost, dobro znamo da se zapravo radi o stotinama, pa i tisućama „nijansi” bure koje zavise od konfiguracije planina s kojih se bura ili bure spuštaju prema moru, ali i prirodnih i ljudski stvorenih prepreka na putu bure do mora.

Upravo zbog toga, bure, kao i vile, trebalo bi zvati po planinama (biokovske, mosorske, svilajske, prominske, velebitske, učke itd.) iz kojih se „rađaju”, a ne, kao danas, prema gradovima (Senju, Rijeci, Makarskoj, Splitu, Zadru, Dubrovniku) kroz koje se probijaju do predmeta vlastitih žudnji – mora.

Bura puše na mahove, „refule”, izmjenom smiraja i žestokih udara, dopuštajući tako svakom svom iskrenom prijatelju i dobrom znancu, da uz nju živi u vječnom miru i slozi.

To što je bura danas došla na loš glas u hrvatskim medijima i javnosti nije njena krivica, već je krivnja na ljudima koji su se odavno otuđili od bure i prirode, pa zaboravili kako se čovjek jednostavno mora prilagoditi vjetru (pri gradnji mostova, autocesta, kuća i krovova; pri sadnji povrća, agruma i maslina) i vodi (gradnja kuća uz rijeke koja ne vodi računa o tisućljetnim vodostajima dovodi do poplava ljudskih naseobina).

Nije, primjerice, sirota bura kriva što se projektanti „Dalmatine” na čelu s Jurom Radićem Maslenički most izgradili na dijelu „ždrila” gdje bura milijunima godina najsnažnije buri, a nije kriva ni za to što ruši krovove koji nisu građeni za udare bure snažnije od 200, 300 ili 400 kilometara na sat.

Nije kriva ni zbog toga što današnji instant-moreplovci, vlasnici turističkih jahti i brodica, pa i neupućeni turisti, ne poznaju i ne štuju „zakone bure”, kojih su se hrvatski i ini sredozemni ribari i moreplovci tisućama godina pridržavali.

Bura je u hrvatskom jeziku, uz tramuntanu ili tramontanu, jedna od rijetkih ženskih imenica-vjetrova, dok je, primjerice, u starogrčkom (iz kojeg vrlo vjerojatno dolazi ta posuđenica i tuđica), bορέας imenica muškoga roda.

Za stare Grke bura je bio divlji, nasilni i hladni sjeverni vjetar pod zaštitom sijedoga krilatog, bradatog i kosmatog boga Boreja (Βορέας) koji se fatalno zaljubio u prelijepu Oritiju, božicu blagoga i nježnog sjevernog povjetarca, najmlađu kći-miljenicu atenskog kralja Erehteja.

Taj nasilni bog-vjetar-skitnica na svom je putu iz planine prema moru vidio prelijepu mladu djevojku. „Refulom” vjetra okrznuo joj je lice i izmamio osmjeh. Bila je to ljubav na prvi pogled i osmijeh. Zaprosio ju je od posesivnog oca, a nakon što je atenski kralj odbio prosidbu, odlučio ju je oteti, što je i učinio dok je Oritija s prijateljicama brala cvijeće na obali Ilisa. Svoju je ljubav odnio u Trakiju gdje su sretno živjeli u pećini na planini Ham.

Hrvatska, nažalost, nema jedinstveni mit o buri, ali o njoj ima bezbroj lokalnih vjerovanja, legendi, poslovica, izreka i pouka. Jednu od pučkih legendi Petar Zoranić je ovjekovječio u romanu „Planine”: Bura je bila mlada, prelijepa, ali i ohola i naprasita djevojka plemenita roda. Zbog oholosti, Bura je redom odbijala brojne prosce, smatrajući ih nedostojnim njene ljepote i plemenitosti. U napadu oholosti izjavila je da je ljepša i od besmrtnih planinskih vila. Na sebe je time navukla božji gnjev. Bog ju je udario gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi grijehom oholosti, Bura tužno i gorko uzdahne sjećajući se svog sretnoga života. Iz njenog uzdaha rađa se snažni, hladni i opasni sjeveroistočni vjetar – bura.

I u pučkim legendama moga podbiokovskog kraja Bura je smatrana lijepom ženom-čistunicom, „čistom ženom”, koju Bog šalje da bi – od oblaka, kiša i oluja – očistila nebo, ali i potamanila nametnike na maslinama, vinovoj lozi i južnom voću te iz kuća protjerala vlagu, bacile i umidu.

Tijekom vrućih i sparnih ljetnih dana, nježna i slaba bura – često zvana buricom ili burinom – donosi ljekovito osvježene i ljudima vraća dobro raspoloženje.

Sve u svemu, bila bura „škura/tamna” (ciklonska), koja čisti nebo i tjera kišu, ili „svijetla/vedra” (anticiklonska), koju najavljuju nježne oblačne „kape” na vrhovima planina, ona uvijek donosi čisti zrak i veliku vidljivost, stvaralačku strast i volju za ljubavlju, seksom i životom.

Iskustvo, fascinacija i sjećanje na buru obogatilo je i hrvatski jezik koji upravo zbog tog vjetra poznaje burnu raspravu, ali i buru smijeha, buru negodovanja, burne proteste, pa i burna ili burovna jela koja se pripremaju i jedu u hladnim zimskim danima kada refuli bure pjevaju pod prozorima i škurama.

Upravo zbog velike važnosti bure i bura za svekoliki život Dalmacije, Istre i Mediterana, silno me je razljutila i na ovu burnu raspravu natjerala medijska hajka na jedan u biti sasvim nedužan vjetar s kojim su ljudi danas u zavadi, a on je povijesno zaslužan za bezbroj nezaboravnih strofa i stihova, slika i kipova, pametnih i zdravih misli, izreka, legendi, ali i za zdravlje ljudi i maslina.

Zato vam kažem: Ne dirajte mi/nam buru! Volite buru i bure! Upoznajte ih i tako ćete izgubiti neprijateljice, a steći životne prijateljice i – strasne ljubavnice.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10156490415137871″ bottom=”30″]