SLAVEN LETICA: Moralno ludilo ministra Kuščevića, ili brački “moć mu je udrla u šufit”

kuščević, letica

Prije nekoliko brački, preciznije, supetarski pravnik, bivši načelnik Općine Nerežišća, hibridni ministar HDZ-a – trenutno je ministar uprave, a bio je ministar graditeljstva i prostornoga uređenja – Lovro Kušćević pokušao je na prizeman način javno osramotiti Daliju Orešković: izjavom da su ona i Josipa Rimac idealna kombinacija za rad na izmjenama Zakona za sprječavanje sukoba interesa – piše naš ugledni kolumnist, politički analitičar i sveučilišni profesor Slaven Letica.

Potom na Facebooku nastavlja:
Znao sam da će taj pokušaj završiti njegovom osobnom sramotom: nakon što se o njegovim sramotničkim riječima očituje Dalija Orešković. To se je i dogodilo.

Međutim, bračkom hibridnom ministru vrag i dalje ne da mira, pa se jučer pokušao blatom baciti na jednog od najboljih profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mog facebook prijatelja Ivana Koprića.

O tom drugom pokušaju javnog sramoćenja i klevetanja kolega, oglasio se kolega Koprić:

„Danas sam bio izložen ataku na osobnoj razini od strane – Ministarstva uprave. Dobar dio dana stajala je na udarnom mjestu njihove internetske stranice ovakva objava.
Povodom čega? Povodom sinoć (?!) objavljene odluke Ustavnog suda kojom odbija dva prigovora iz zahtjeva Gradskog vijeća Grada Vrgorca za ocjenu ustavnosti pojedinih dijelova tzv. Lex šerif.
Javno sam najavio da ne kanim podnositi prijedlog za ocjenu ustavnosti tog zakona, jer smatram da moja dužnost kao znanstvenika prestaje nakon što iznesem argumente znanosti i struke. Svoje sam argumente iznosio tijekom donošenja i nakon donošenja tog nepotrebnog i štetnog zakona, koji će značajno usporiti razvoj lokalne demokracije.
Objavio sam znanstveni rad o njemu:https://www.academia.edu /…/Lex_Šerif_-_Novela_Zakona_o_loka…

Tu sam iznio sve što sam u tom trenutku imao. Kod svih argumenata ostajem i dalje, i nakon što sam vidio odluku Ustavnog suda.
Ustavni sud nije tijelo za utvrđivanje istine i pravde, nije autoritet koji presuđuje stručna pitanja. On je državno tijelo mješovite političke i pravne naravi. O tome, mislim, već svi sve znaju.
Odluku Ustavnog suda o prigovorima Mosta neću komentirati u ovoj objavi. Ustavnom sudu još preostaje odlučiti o drugim prigovorima protiv ovog zakona koji su izneseni u prijelozima koje su podnosili neki drugi akteri, čak i ne znam koji sve. Ustavni sud to može i ne mora napraviti.

Pričekat ću s cjelovitom ocjenom njihovih odluka do momenta kad vidim što će i kako odlučiti o njima. O sinoć objavljenoj odluci Ustavnog suda imam, naravno, mišljenje.
No, postavljam pitanje i zahtijevam realizaciju odgovornosti Ministarstva uprave i njegovih čelnika za atak na mene i pokušaj sramoćenja na osobnoj razini koji su danas poduzeli pa ga večeras obrisali, nakon što je bio široko komentiran na društvenim mrežama i na nekim televizijama.

U protivnom očekujem da mi premijer mr.sc. Andrej Plenković javi otkad mi je, kojim aktom i temeljem kojih zakonskih odredbi zabranjen znanstveno-stručni rad i stručna kritika rada ministarstava i Vlade koju vodi.“

Amerikanci uništavanja nečijeg, zasluženo stečenog, dobrog javnog glasa i ugleda – što je Lovro Kuščević pokušao učiniti Daliji Orešković i Ivanu Kopriću – nazivaju atentatom na karakter (Character assassination).

Pitanje je, međutim, kako se može opisati karakter i moral čovjeka, u konkretnom slučaju ministra uprave i strukovnog Dalijinog i Ivanovog kolege-pravnika Lovre Bračanina?

Zli će, bodulima i napose Bračanima neskloni „vlavi“ ili „vlaji“, u postupku ministra Lovre naći još jednu potvrdu za potpuno neutemeljenu, zapravo zavidnu, poslovicu: „Ni hobotnica riba, ni Bračanin čovik“.

Ja njegovu izjavu pripisujem ozbiljnoj patologiji hrvatske politike. Danas, nažalost, nemamo pravog izraza za karakter takvih ljudi, ali tijekom devetnaestog stoljeća u kriminologiji i psihijatriji postojao je stručni pojam koji je dobro opisivao ljudsku prirodu i moral takvih ljudi. Taj je pojam bio – moralno ludilo. Pojam i cijelu teoriju iz njega izvedenu osmislio je 1835. utjecajni, u to doba, engleski liječnik i etnolog John Cowles Prichard koji je u osmišljavanju tog pojma koristio klinička iskustva svog starijeg kolege, francuskog psihijatra koji je humanizirao proces liječenja duševnih boesnika Philippea Pinela (objavljujem ulje na platnu na kojemu je Pinel prikazan kako zapovijeda skidanje okova sa žena u duševnoh bolnici tog vremena).

Pod moralnim ludilom (moral insanity) Prichard je podrazumijevao teški emocionalni poremećaj ili tešku moralnu bolest osobe koja je svjesna činjenice da je to što čini nemoralno, opako, pokvareno i zlo, ali to ipak čini jer je konkretna osoba – moralno luda, poremećena.

„Moralno ludilo“ bilo je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća legitimna psihijatrijska dijagnoza koja se kretala na tragu izvore definicije samog Pricharda: to je „ludilo koje se sastoji od morbidne perverzije prirodnih osjećaja, privrženosti, sklonosti, naravi, navika, moralnih raspoloženja i prirodnih nagona, bez postojanja nekog posebnog poremećaja ili oštećenja spoznajnih sposobnosti i sposobnosti rasušivanja, a, posebice, bez ikakve luđačke deluzije ili halucinacije.“

Nažalost, neke javne izjave, odluke i postupke trenutnih vlastodržaca moguće je objasniti jedino „zastarjelom“ tezom koju bi trebalo teorijski oživjeti o – moralnom ludilu.

Bračani će kazati: moć mu je udrla u šufit.

PISALI SMO:

PETROV O MINISTARSTVU UPRAVE: Vode se niskim pobudama i osvetoljubivom politikom – čitajte OVDJE.

NEČUVENO: Ministarstvo Lovre Kuščevića “batina” i sramoti uglednog prof. Ivana Koprića – čitajte OVDJE.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10156568659427871″ bottom=”30″]