SLAVEN LETICA: Kada su vlade, premijeri i ministri izgubili razum i dali jamstva Uljaniku i drugima?!

letica, uljanik

Pita se to Slaven Letica, uvaženi sociolog, sveučilišni profesor i politički analitičar, uz konstataciju: “Da smo normalna zemlja, a nismo, odgovorni potpisnici tih jamstava trebali bi završiti na sudu i biti osuđeni na dugogodišnje robije, uz trajnu zabranu bavljenja bilo kakvim javnim poslom”.

Letica na Facebooku piše:

Kako su i kada hrvatske vlade i njihovi premijeri i ministri financija izgubile razum dajući suluda državna jamstva Uljanik Grupi i drugim hrvatskim škverovima

Slušajući kratki ekspoze ministra Zdravka Marića na sjednici VRH-a (24. listopada 2018.) o ukupnim i aktivnim jamstvima koje je hrvatska država samo u posljednjih osam godina – u mandatima dr. Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Zorana Milanovića, Tihomira Tima Oreškovića i Andreja Plenkovića – „izdala“ (kako je taj glagol upotrijebio sam ministar uz trunčicu ironije mogli bismo ga zbog konteksta vezati uz imenicu „izdaja“) za zaduženja Uljanik Grupe, sjetio sam se gravure jednog od najvećih slikara i gravera svih vremena, Španjolca Francisca Goye.

Skraćeni je naziv gravure – iz satirične zbirke 80 bakropisa „Hirovi“ (Los caprichos) izdane 1799. – „San razuma stvara čudovišta“ (El sueño de la razón produce monstruos).

Radi se o bakropisu broj 43 ispod kojeg stoji ovaj umjetnikov zapis: “Fantazija napuštena od razuma proizvodi nemoguća čudovišta: spojena s razumom, ona je majka umjetnosti i izvor njenih čuda.” Političke „fantazije“ iza kojih, sada je to očito, nije stajao bilo kakav državnički, upravljački, ekonomski i poslovni razum, dovele su nas u situaciju da je pet hrvatskih premijera u samo osam godina Uljaniku „izdalo“ državna jamstva u iznosu od milijardu (1.000.000.000) eura.

Za one koji ne znaju, treba kazati da je državno jamstvo pravno-financijski instrument kojim država, u našem slučaju Republika Hrvatska, jamči ispunjenje obveza za koje izdaje jamstvo u slučaju ako ih izvorni dužnik (u konkretnom slučaju Uljanik Grupa) ne može u potpunosti i na vrijeme ispuniti. U brodogradnji je to, dakako, izgradnja i isporuka naručenog-ugovorenog broda ili brodova.

Evo kako je odluke pet premijera i pet vlada o milijardu eura državnih jamstava opisao vazda sabrani i hladnokrvni financijski ministar Zdravko Marić: „Temeljem odluka Vlade od 2010. do 2018. za zaduženje Uljanik grupe izdano je jamstava u iznosu od 7,5 milijardi kuna. 4,292 milijardi kuna je trenutno stanje aktivnih jamstava za ukupno 13 brodova. Avansi za brodove za koje država jamči su 2,84 milijardi kuna, jamstva za kredite za gradnju brodova su 1,10 milijardi kuna, za čiste financijske kredite su jamstva 1,1 milijardi kuna. Sve skupa, zajedno s dvije plaće, ukupni iznos je 4,292 milijarde kuna aktivnih državnih jamstava.”

Pokušajmo sada odluke naših vladara smjestiti u okvir Goyine alegorije o „snu razuma“ koji „stvara čudovišta“.

Kako je bio dvorski slikar i graver, Francesco Goya je iz prve ruke znao i vidio koliko je i kako je tadašnja španjolska dvorska vlast i birokracija bila neuka, lijena, glupa i pokvarena/korumpirana.
U gravuri „San razuma stvara čudovišta“ naslikao je usnulog čovjeka (neki misle samoga sebe) čiji je razum uspavan i ne vidi da ga mudre sove pokušavaju probuditi i upozoriti kako su iza njega razletjeli šišmiši koji su u to doba simbolizirali sljepilo, neznanje i neukost.

Hrvatski „vladarski“ (vladin) um kad su istarska brodogradilišta i brodogradnja u pitanju – Uljanik i 3. Maj – bio je desetljećima u dubokom snu koji čak četvorici premijera i jednoj premijerki nije dopustio da vide ono što je svakom smrtniku bjelodano: da je utrpavanje državnih novaca i brodogradilišta koja na svakom brodu gube ekonomski samoubilački (za državni proračun i porezne platiše) posao.

Užasnu činjenicu da će porezne platiše još jednom plaćati i platiti puno desetljeće „usnuli razum“ središnje i lokalne vlasti, nesposobnih i neodgovornih uprava, izmišljenih „strateških partnera“ neznalica i prevaranata i tupih sindikalnih galamdžija, predsjednik VRH-a Andrej Plenković Bono pokušao je prikriti obećanjem kako će mistični „mi“ i Državno odvjetništvo RH učiniti sve kako bi navodno zaštitili interese voljene nam Republike.

Na već spomenutoj sjednici VRH-a kazao je: “Mi ćemo sve ugovore koji postoje o gradnji brodova, a koji se odnose na ova jamstva, provjeriti zajedno s Državnim odvjetništvom RH i detaljno ispitati njihove pravne posljedice te na taj način pokušati koliko je to moguće najbolje zaštititi interese Republike Hrvatske.”

Te je ugovore i realne šanse za njihovo poštivanje – da mu razum nije spavao zimskim i ljetnim snom – g. Plenković trebao provjeravati i provjeriti na vrijeme: prije izdavanja državnih jamstava.
Trenutna šteta za porezne platiše, ako se oslonimo na račun dr. Zdravka Marića je zastrašujućih 550.000.000 eura, ne računajući prispjele zatezne kamate i penale. Da smo normalna zemlja, a nismo, odgovorni potpisnici tih jamstava trebali bi završiti na sudu i biti osuđeni na dugogodišnje robije, uz trajnu zabranu bavljenja bilo kakvim javnim poslom.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10157226355842871″ bottom=”30″]