SLAVEN LETICA: Je li hrvatsko društvo doista bolesno i trulo?!

Pita se to naš ugledni politički analitičar i kolumnist Slaven Letica, izazvan nekim tvrdnjama, i odmah daje odgovor: hrvatsko društvo je podijeljeno, osiromašeno, tjeskobno, ali nije „trulo“ i „bolesno“ – bolesna je hrvatska politička „elita“ koja je osvojila sve medijske prostore…

Ovo je objava Slavena Letice na Facebooku:

Je li hrvatsko društvo doista bolesno i trulo kako tvrde virtualni glasnice hrvatske nacionalne apokalipse?

Za moj umnički naraštaj značajni filozof, psiholog i psihoanalitičar Erich Fromm objavio je 1955. knjigu The Sane Society koja je na hrvatski pogrešno prevedena kao „Zdravo društvo“. Znatno bi bolji prijevod bio „Zdravo-umno društvo“. Naime, njegova knjiga pokušava odgovoriti na dva pitanja: (1) Je li suvremeno društvo duševno (mentalno) zdravo? i (2) Može li društvo uopće biti bolesno?

Autor knjige objavljene prije 64 godine temelji ta pitanja na činjenici da je već u to doba, deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, rastao broj i udio ljudi koji se odaju alkoholu i postaju ovisni o drogama, ali i broj ljudi koji pate od tjeskobe, malodušja, depresije, psihičkih poremećaja i bolesti, kao i broj ljudi koji pokušavaju i uspijevaju vlastiti život okončati samoubojstvom.

Fromm koji je bio blizak marksizmu uzroke bolesti društva tražio je i pronašao u nepravdama kapitalističkog poretka, ali i u činjenici što je blokovska podjela svijeta dovela do trke u naoružanju, paničnog i racionalnog straha od nuklearnih ratova i uništenja ljudske vrste, kao i straha od crvenog, komunističkog terora i revolucija.

Na Frommovu knjigu podsjećam zbog toga što su hrvatske „elite“, politička i para-politička koja sebi tepa da je znanstvena, posljednjih godina uronila u psihozu opće depre. Novinari, oporbeni političari i umnici raznih boja i fela postaju NEPRIJATELJIMA NADE.

Masovni zločin koji se jučer dogodio u Zagrebu, na Kajzerici, osokolio je te glasnike hrvatske apokalipse koji na društvenim mrežama i portalima predu priče o „trulom društvu“, „bolesnom društvu“, „jebenoj državi“.

Među tim glasnicima hrvatske nacionalne i društvene apokalipse ima svakojakih likova i tipova: od neurotičnog Kreše Beljaka, oboljelog od mržnje Tomislava Jakića do malodušju i tjeskobi sklonog Igora Peternela.

Tu je i velika „postrojba“ apatrida koji djeluju u uredništvima „Novosti“ i „Autografa“ kojima je naviještanje hrvatske propasti u opisu radnog mjesta.

Tu je i velika politička sekta novih hrvatskih ratobornih bezbožnika koje je prije nekoliko godina okupio Carlos Zvonimir Drago Pilsel da mu napišu priloge za knjigu ”U što vjerujemo mi koji u Boga ne vjerujemo?”. Knjiga je objavljena u nakladi zagrebačkoga VBZ-a.

O vlastitoj nevjeri i dvojbama o vjeri i nevjeri u Pilselovoj knjizi priloge su napisali pripadnici doista elitne ateističke, agnostičke, odreda apatridske sljedbe, ali i agilne polemičke postrojbe koja se dokazala u borbama protiv raznoraznih zala hrvatskog katoličkog klera i njegove i naše Crkve: Neven Barković, Sandi Blagonić, Ivana Bodrožić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Nenad Jarić Dauenhauer, Srđan Dvornik, Zoran Ferić, Mirela Holy, Ivo Josipović, Saša Kosanović, Pero Kvesić, Oleg Mandić, Dragan Markovina, Ivica Maštruko, Vili Matula, Anto Nobilo, Boris Pavelić, Nikola Petković, Marko Pogačar, Željko Porobija, Čedo Prodanović, Vesna Puhovski, Zoran Pusić, Borivoj Radaković, Tanja Rudež, Ines Sabalić, Sanja Sarnavka, Seid Serdarević, Velimir Srića, Aleksandar Stanković, Ante Tomić i Danilo Vranić.

Sada kad je u modi proricanje hrvatske propasti, ta bi sljedba mogla napisati drugi tom pod naslovom: „U što vjerujemo mi koji u Hrvatsku ne vjerujemo“.

Danas, tri dana uoči obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dana hrvatskih branitelja, pravo je vrijeme da se ponovi naslov i prvi stih davne hrvatske budnice “Još Hrvatska ni propala” koju je napisao Ljudevit Gaj i uglazbio Ferdo Livadić 1833. godine.

Dakle, hrvatsko društvo je podijeljeno, osiromašeno, tjeskobno, ali nije „trulo“ i „bolesno“ onako kako ga vide i opisuju glasnici hrvatske nacionalne apokalipse.

Trula i bolesna je hrvatska politička „elita“ koja je osvojila sve medijske prostore, pa se ne vidi da postoji većinski ZDRAVI dio hrvatskog društva koji radi, stvara, rađa i podiže djecu, nada se i vjeruje da žrtve hrvatskih branitelja nisu bile uzaludne.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10158050399327871″ bottom=”30″]