SLAVEN LETICA: Cijeli naraštaj Jelene Veljače, zvane „Neuka“, mrzi i prezire nas starije ljude

Podijelite članak

Nazvao me stari prijatelj, teniski ortak i najtrofejniji trener u hrvatskoj povijesti H. V., rekavši mi da me u Nu2 spomenula osobna mezimica čuvenog promicatelja ženskih prava i ženske dobrobiti Andreja Plenkovića Bone – Jelena Veljača, kaže Slaven Letica, sveučilišni profesor i naš poznati politički analitičar.

Na Facebooku Letica piše:

Kaže mi da je bila nepristojna prema mojoj sijedoj glavi, da se okomila na moje godine. Moram spomenuti da sam ja navršio 72, a moj frend 79 godina.

Odgovaram mu: to me ne čudi. Cijeli naraštaj Jelene Veljače, zvane „Neuka“, mrzi i prezire nas starije ljude, pa me to ne čudi. Ne bi trebalo ni njega čuditi. Objašnjavam mu da je za takozvani „treći feministički val“ prijezir prema starcima, nažalost i MUŠKARCIMA, sasvim normalna stvar.

Ženski pokreti, kao i većina društvenih pokreta, u jednom se povijesnom trenutku susretnu s onim što se u medicinskoj sociologiji naziva „krizom uspjeha“. Kad su razvoj medicine i farmacije ostvarili najveći uspjeh – radikalno smanjili smrtnost od zaraznih bolesti – sreli su se s „krizom uspjeha“. Ljudski vijek je produžen, pa se povećao udio kroničnih i degenerativnih bolesti i boleština. Od stotina vrsta karcinoma do stotina vrsta staračkih duševnih bolesti.

Povijesno promatrano, borba za ženska prava i blagostanje u XX. stoljeću bila je uspješna kad su bogate i razvijene zemlje u pitanju.

Sufražetkinje (engl. suffragettes, prema lat. suffragium: crjepić kojim se glasovalo) su se borile i izborile za ono čemu su težile: pravo žena da glasuju na izborima i za ravnopravnosti žena i muškaraca u svim područjima javnoga i političkoga života.

Feministkinje (franc. féminisme, prema lat. femina: žena) su se borile i velikim dijelom izborile za ravnopravnost ženâ i uklanjanje spolne dominacije i diskriminacije (seksizma) u svim područjima života.

Današnje ženske aktivistkinje, kojima pripada i Jelena Veljače, i dalje se nazivaju „feministkinjama“, ali se u suštini radi o RODISTKINJAMA ili ĐENDERISTKINJAMA koje uglavnom djeluju preko društvenih mreža i medija, (ponekad navrate među puk, kao jučer na Trgu kralja Tomislava) galameći protiv muškog seksizma i spolnog napastovanja. Njihov je „strateški“ cilj borba za rodno i spolno pluralno društvo u kojem će cvjetati preko stotinu „rodova“ i „rodnih identiteta“.

Da bi to ostvarile, nastoje demonizirati sve oblike i cijelu kulturu zavođenja, udvaranja, fuliranja, komplimentiranja, flertovanja, zaljubljivanja, šarmiranja, očijukanja, „gonjanja“ (tako se zavođenje naziva u dijelu Dalmatinske zagore), galebarenja, upucavanja, faćkanja, fatanja itd.

Stvaranje emocionalne i spolne paranoje, pa i aseksulane kulture u cjelini kojima svjesno ili nesvjesno (zbog neukosti i gluposti) teže bliska je ideji SVJETOVNOG CELIBATA koji me užasava.

Upravo zbog toga draža mi je i milija svaka, a posebice moja FEMINISTKINJA, od 5.000 RODISTKINJA kojima pripada i Andrej Plenković Bono i Gordana Jandroković Njonjo.

Kad RODISTKINJE odluče sići među narod, izaberu neki doista strašan povod kao što su silovanja i ubojstva žena, bacanje vlastite djece s balkona i silovanje maloljetnica.

Međutim, čak i u tom situacijama teško mogu skriti otvorenu averziju prema muškarcima, posebno „starcima“ mojih godina.

Za sebe obično izaberu, kao prolazne veze, muškarce-pudlice koji u njima vide utjelovljenje plemenitosti i svakojakih inih vrlina.

Sve sam to pojasnio mom prijatelju H. V. koji se na kraju sasvim smirio, jer se bio zabrinuo da će omanji diverzantski vod Jelene Veljače pod vodstvom „mlađahnih“ Sanje Sarnavke i Rade Borić krenuti prema ulici Kneza Mislava.

Komentiraj