SLAVEN LETICA: Amerika, Rusija, seks, špijuni, novinari, mito, ucjene, političari i publika u doba post-istina i nad-istina

Vrlo zanimljiv pogled na navodne ruske orgija Donalda Trumpa, navodne ucjene Vladimira Putina i ne-navodnu post-istinitu ili nad-stvarnu ulogu američkih, europskih, svjetskih i hrvatskih medija u svemu tome, dao je prof. Slaven Letica, naš poznati sociolog, kolumnist i političar, pišući na svom Facebooku.

Često sam pisao o fenomenu i pošasti (za duševno i zdravlje ljudi i nacija) spekulativnog, insinuacijskog i sličnog NAVODNOG novinarstva (naravno, i politike iste sorte) koje se ne temelji na višestranoj provjeri ČINJENICA, odgovornom i stručnom novinarskom ISTRAŽIVANJU i stavovima temeljenim na DOKAZIMA nego na post-modernom činjeničnom i spoznajnom RELATIVIZMU: pos-istinama, nad-stvarnosti, glasinama, tračevima rekla-kazala, poluistinama, pa i opasnim ili „nevinim“ (White lies: engleski ih rječnici obično definiraju kao „trivijalne, diplomatske ili neistine s plemenitom svrhom“) LAŽIMA.

Tom nakladno i vjerodostojno samoubilačkom trendu pretvorbe činjeničnog u insinuacijsko-spekulativno-senzacionalističko novinarstvo donedavno su odolijevali prastari, mudri novinski i agencijski hrastovi tipa the New York Timesa, BBC-a, Der Spiegel, The Asahi Shimbun, Reuters, The Washington Post, Financial Times, Le Monde, the Economist i sl.
Zavedeni magijom slijepe i gluhe trke za zaustavljanjem pada ili imperativa rasta naklada, slušanosti i gledanosti, kultom POPULARNOSTI općenito, ali i poremećeni vlastitim predrasudama i mržnjama – u konkretnom slučaju prema izabranom i uskoro (20. siječnja 2017.) ustoličenom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu – i neki od tih medija prihvatili su praksu INSINUACIJSKOG žurnalizma.

Priča o navodnim ruskim ucjenama Donalda Trumpa špijunskim snimkama njegovih spolnih odnosa s prostitutkama u moskovskom hotelu pojavila se tako najprije na CNN-u (https://www.youtube.com/watch?v=vKU3_6TZ8W0), zatim u the NYT i The Washington Postu, da bi se zatim poput medijske senzacionalističke kuge munjevito proširila po svim medijskim meridijanima i paralelama.

Spomenuti mediji povod i opravdanje za ulazak u priču pronašli su u činjenici da su prošlog tjedna, dakle dva tjedna prije inauguracije, šefovi američkih obavještajnih agencija – koje su u verbalnom i političkom ratu s izabranim predsjednikom – njemu i Baracku Obami poslali na uvid dvostranični sažetak obavještajno nepotvrđenih, s američke strane, obavještajnih papira prema kojima su Rusi godinama špijunirali Donalda Trumpa i na taj način o njemu prikupili brojne kompromitirajuće podatke, uključujući i navodni video-porno-uradak o njegovom navodnom spolnom odnosu s prostitutkom u nekom moskovskom hotelu.

Dao sam si osobno truda i pročitao sam upravo te izvornu verziju priče u New York Timesu ( https://www.nytimes.com/…/donald-trump-russia-intelligence.… ), ali je vrlo korisno i da pročitate izvorni cjeloviti para-obavještajni dokument koji je prvi objavio poratal BuzzFeed (https://www.buzzfeed.com/…/these-reports-allege-trump-has-d…).

Čitanje izvornog članka u NYT pomoći će vam da lako shvatite kako funkcionira paradigma novog SENZACIONALISTIČKOG INSINUACIJSKOG novinarstva koja i dalje nastoji stvoriti dojam da uredništvo novina „otporno na utjecaje“ (jedan od slogana NYT), objektivno, privrženo objektivnom istraživačkom novinarstvu i vrijednosno i svjetonazorski neutralno.

Kratki izvorni članak NYT, objavljen 10. siječnja 2017., potpisala su čak trojica novinara (Scott Shane, Adam Goldman i Matthew Rosenbrg), a alibi za objavu neprovjerenog kratkog sažetka izvješća – koje Donalda Trumpa tereti za preljub (to je u američkoj protestantskoj kulturi ozbiljna optužba za predsjednika države), iskorištavanje/korištenje prostitutki i, uskoro, ugrožavanje nacionalnih interesa (jer je navodno ucijenjen od strane Vladimira Putina i Rusije) – novinari su objasnili ovako: „The New York Times nije bio u mogućnosti potvrditi tvrdnje (iz obavještajnog papira – op. S.L.). Ali su obavještajne agencije smatrale taj dokument TOLIKO POTENCIJALNO EKSPLOZIVNIM (verzal S.L.) da su odlučile gospodina Obamu, gospodina Trumpa i kongresne vođe obavijestiti o papiru i priopćiti im da obavještajne službe aktivno istražuju cijeli slučaj.“

Logika je zdravo-razumski razumljiva: ako su o cijelom slučaju već obaviješteni predsjednik na odlasku i onaj na dolasku – o kojem obavještajni papiri govore, ali i osmorica ključnih sabornika (kongresnika) te gotovo sva američka novinarska plemena (veliki broj urednika i novinara već mjesecima je imao cjeloviti paraobavještajni papir, ali ga nisu objavljivali iz različitih „plemenskih“ motiva i jednog načelnog: tvrdnje u njemu nisu imale dokumentirano pokriće), ni mi – urednici CNN-a, NYT, BuzzFeed-a, a potom i svi drugi – nemamo pravo da s pričom ne upoznamo svoje čitatelje, gledatelje, slušatelje.

Tako je, eto, stvorena NOVA PARADIGMA suvremenog novinarstva, ali i suvremenog obavještajnog rada i političkog djelovanja koja se ne zasniva na činjenicama i istinama, nego na navodnim činjenicama, glasinama, poluistinama, izmišljotinama, tračevima, lažima, neimenovanim i visokim izborima i čuvenom alibiji-riječi „navodno“.
Sam Donald Trump postao je tako žrtvom, navodno majstorskoga, korištenja svega navedenoga i još ponečega (glasina, izmišljotina, poluistina, laži, tračeva, poluistina, pa i kleveta) u predizbornoj kampanji, posebice u napadima na republikanske protukandidate u predkampanji i na Hillary Clinton u kampanji.

Dakako, njegove vjerne pristaše, fanovi i slijepi u gluhi obožavatelji – a takvi se u današnjoj Americi broje u desetinama milijuna – povjerovale su njegovom cvrkutu (twittu) “Lažne informacije- lov na vještice!”, pa i borbenoj retorici na prvoj konferenciji za tisak u ulozi izabranog predsjednika (“To su lažne informacije. To je laž. Te se stvari nikada nisu dogodile“; „to su bolesni ljudi“), ali mu desetine milijuna, možda i više od stotinu milijuna ljudi ne vjeruje.

Njihovo nepovjerenje nije ni za dlaku promijenila izjava ruskih vrhovnika da ne postoji nikakav Dosje Trump i da se novim američkim predsjednikom ruske uhode, špijuni i obavještajci nisu nikada bavile, posebice ne s nakanom da ga drže u šaci i ucjenjuju.
Iz cijele špijunsko-medijsko-političke priče o Donaldu Trumpu i njegovim ruskim poslovno-seksualno-ucjenjivačkim avanturama stanovitu bi koristi mogla izvući samo londonska privatna, komercijalna poslovno-obavještajna tvrtka Orbis Business Intelligence Ltd čiji je su-direktor (drugi je direktor Christopher Chris Burrows), bivši britanski NOVINAR i OBAVJEŠTAJAC s „dobrom reputacijom“ specijaliziran za Rusiju, Christopher Chris Steele (52) napisao Dosje Trump (35 stranica) na temelju ugovora koji su s Orbisom prije sedam mjeseci, lipnju 2016., potpisali američki demokrati nakon otkrića da je Nacionalno demokratsko vijeće hakirao tajnoviti „Guccifer 2.0“.

Chris Steele napisao je, zapravo, senzacionalističko novinarsko-špijunsko izvješće ili sagu o moskovskim avanturama Donalda Trumpa na način na koji bi to kod nas napisao živi Denis Kuljiš ili mrtvi Ivo Pukanić Puki; možda bi to mogli napisati i Gordan Malić i, najozbiljnije, Berislav Jelinić.

Novinsko-špijunski papir koji je napisao Chris Steele vjerojatno bi kružio novinarskim i političkim trač-klubovima – kao predmet zabavnih ogovaranja i rasprava – mjesecima, a možda i godinama, da nije bilo jedne od niza nepotrebnih uvreda koje je Donald Trump sipao tijekom kampanje.

Upitan što misli o „američkom junaku, senatoru iz Arizone Johnu McCainu“, Trump je početkom prošle godine kazao: „On nije ratni junak. On je bio ratni junak jer je zarobljen. Ja volim ljude koji nisu zarobljeni“ (“He’s not a war hero. He was a war hero because he was captured. I like people who weren’t captured.”)

Bila je to nečuvena uvreda za uglednog republikanskoga (!) senatora, negdašnjeg ratnog pilota i mučenika (u vijetnamskoj tamnici koju su nazivali Hanoj Hilton proveo je pet i pol godina, od čega dvije godine u samici; bio je izložen strašnim mućenjima; osobno sam ga upoznao prije dvije godine nakon promocije jedne od njegovih knjiga), pisca knjige znakovitog naslova: Zašto junaštvo ima smisla: Put do hrabrijeg života (Why Courage Matters: The Way to a Braver Life).

Svirepim napadom na arizonskog republikanskog kauboja „gordog Škota podrijetlom“ Donald Trump je stekao doživotnog smrtnog neprijatelja. Upravo je McCain Dosje Trump pribavio Dosje Trump i osobno ga proslijedio ravnatelju FBI-a Jamesu B. Comeyu.

Rat svim sredstvima američkih lijevih medija, srodnih im mislilišta (think tanks), oporbenih političara, ali i dijela republikanske kreme protiv Donalda Trumpa se nastavlja i dugo će trajati, znatno duže od Vrdoljakove Duge mračne noći i tmurnog komada Ljudi od voska na svoj način genijalnog Mate Matišića.
Što kazati u zaključku ovog zapisa?

Možda samo to da su vodeći rječnici engleskog jezika Oxford Dictionaries i Merrian- Webster ispravno izabrali riječi 2016. godine: prvi post-istina (post-truth i drugi nad-stvarno (sureal).
Evo kako su ti rječnici definirali svoje riječi godine

Post-istina: pridjev koji “se odnosi ili označava situacije (okolnosti) u kojima objektivne činjenice (istina) manje utječu na javno mišljenje od lažnih vijesti i priča usmjerenih na ljudske osjećaje i uvjerenja.“

Nad-stvarno: označava naglašeno iracionalnu stvarnost nekoga sna.

Medijske priče i političke rasprave o Dosjeu Trump istodobno su post-istinite i nad-stvarne u smislu kako su ih definirali engleski jezikoslovci.