PRIČA O POSVOJENJU: Imala je 10 mjeseci i mirisala mi je na goveđu juhu

Podijelite članak
Ilustracija
Ilustracija

Dok se u političkim krugovima vode žestoke rasprave o tome smiju li životni partneri biti udomitelji – djece u domovima ima sve više. Istražili smo što koči procese posvojenja, ali i kako upornošću doći do željenog djeteta.

Piše: Marina Vranešević

Zabrinjavajući podaci govore kako je sve više djece koja se nalaze u sustavu socijalne skrbi. Ove godine ih je više od 3000, što je bitno više nego zadnje dvije godine, rekla je Diana Topčić-Rosenberg, iz udruge Adopta.

“Ono što je osobito zabrinjavajuće je što se smanjuje postotak djece za koje se pokreće postupci oduzimanja roditeljske skrbi. Djeca zapravo godinama odrastaju u tom ‘limbu’ između donošenja odluka – hoće li se vratiti u svoju biološku obitelj, hoće li imati udomitelje ili biti posvojeni. To djeca ne znaju”.

Najbolje rješenje za djecu je posvojenje. No, u Hrvatskoj su ti procesi spori i iscrpljujući, u što se uvjerila mama Mirna, koja je za Media servis ispričala kako je tekao njihov put do posvojenja.

“Neki centri – te nazovi, neki centri pošalju odbijenicu. Neki te nazovu pa ti ponude teško posvojivu djecu, to su redom teško bolesna starija djeca.”

Za Mirnu i supruga prije četiri godine ipak je stigao sudbonosni poziv. Trebali su doći upoznati desetomjesečnu djevojčicu, a mama se šalila da ju zanima hoće li joj se svidjeti miris djeteta.

“Ja nju uzmem u ruke i suprug me pita kako mi miriši. Rekla sam da miriši na goveđu juhu, jer su taj dan to kuhali u domu. Uglavnom, to je kasnije bila šala. Kad si sam smotan i sve ti je stresno, ‘bubaš‘ takve bedastoće.”

Priča ima sretan završetak, djevojčica je posvojena, a roditelji su na kraju dobili i biološko dijete. Roditelji imaju obvezu do sedme godine djetetu reći da je posvojeno, a dijete može biološke roditelje upoznati uz posredstvo Centra.

“U današnje vrijeme opasne su tu te društvene mreže, preko kojih možeš ići mimo Centra. Bit ću iskrena, podatak o imenu i prezimenu njene biološke majke joj nikada neću reći, baš zato da ne dođe krivim kanalima do nje.”

Za sve one koji se boje dugotrajnog procesa posvojenja, Mirna ima savjet kako se istaknuti.

“Neki crtaju, neki rade stripove, neki snimaju video priloge. Radiš sve što možeš da taj papir koji šalješ kad pristupaš Centru, bude nešto što će njima reći ‘ovi su the one‘, da ne padneš na dno ladice s hrpom bijelih papira.”

Komentiraj