POLITIKA: Milivoj Pašiček – Zašto bi Pernar sjeo kad Jandroković to poželi

Podijelite članak

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Hrvatska je mogla biti Švicarska. Koliko smo samo puta čuli tu kratku misao, koja predstavlja veliku neostvarenu želju. Jer, Hrvatska ne može na žalost biti Švicarska, jer Švicarska nema horde samozvanih domoljuba, kojekakvih priučenih i slučajnih političara koji su debelo pokrali vlastitu državu. I to, u pravilu bez kazni.

Hrvatska ne može i neće biti Švicarska, da budemo blaži, jer ne zna, ne može, možda i neće dobiti bitku samo s dvije riječi – red i rad. Jer u nas caruju i dalje nered i nerad. Dangube po cijeli dan u kafićima, u autima na cestama, okorjeli neradnici i gunđala, revolucionari uz bocu piva. A mnoge dangube i u sve praznijem Saboru, kojeg vole zvati časnim domom, u kojem se sve češće pokazuje narodu nered i nerad.

U Saboru mnogi malo, ili ništa ne rade. Spajaju se vikendi, javlja se nervoza petkom kako bi što prije završilo glasanje, na kojem 76 poslušnika stišće tipku da prođe ono što proći mora, a potom slijedi stimulirani razlaz. Jer, koga zanima nečije tzv. slobodno izlaganje, posebno ako je od oporbe. Ta bezobraština napuštanja sabornice otišla je toliko daleko da je HDZ-ov predsjednik Sabora Jandroković lansirao rečenicu koja stimulira nerad, a njegov zamjenik Reiner ju je papagajski brzo kopirao. Rečenica glasi: „Pričekajmo da kolege koji žele napustiti sabornice odu, pa ćemo nastaviti“. Naravno, ode glasačka mašinerija, a u dvorani ostaje tek pet, šest zastupnika. Jer koga zanima kad netko govori o 95.000 umirovljenika koji primaju do 700 kuna i o čak 305.000 onih s mirovinom do 1.500 kuna. Ne žele čuti o 100.000 ovršenih građana zbog neplaćanja pristojbe HRT-u, o tome da u zemlji u kojoj su oni neka vlast svaka peta osoba živi u riziku od siromaštva, da u kontinentalnoj Hrvatskoj 28 posto, a u jadranskoj Hrvatskoj čak 30 posto ljudi živi na granici gladi, da u socijalne samoposluge Crvenog križa, kojih je diljem zemlje 17, na dan dolazi 12.000 korisnika, ne žele čuti da su u Hrvatskoj i djeca gladna…

Posao predsjednika Sabora trebao bi biti da okuplja zastupnike u radu, a ne da stimulira nerad. Jer, briga zastupnika što će za nedolazak biti kažnjen po danu sa 150 kuna. Čak deset dana ne treba doći na posao, pa će mu uzeti 1.500 kuna, ali ne od plaće, jer toliko iznosi dodatak na plaću. Od iznosa tog dodatka u Hrvatskoj živi 305.000 umirovljenika. I je li nekog u tom časnom domu sram? Kad smo već kod srama, treba reći kako se predsjednik Sabora igra i batinaša koji umjesto reda u sabornici promovira nered. Uzima si recimo pravo da polemizira sa saborskim zastupnikom, iako mu to poslovnik ne dopušta, pa zastupniku Staziću dva puta poručuje: “Sramite se“. Jer, ne slaže se s njegovom raspravom, na koju ima pravo bez obzira slaže li se on ili ne.

Jandroković dijeli žute i crvene kartone kao na utakmici, ali po nejednakim kriterijima, pristrano, posebno kad nekom treba dati dvije opomene kako bi ga se eliminiralo da više ne može govoriti. Nepravedno je tako zaradio „crveni“ Ivan Pernar, koji je bahatog suca Jandrokovića vrlo pristojno upozorio da tijekom njegovog izlaganja nije radio stream online prijenos sjednice. Umjesto da mirno i pristojno reagira i smiri loptu, on tjera Pernara da sjedne kao goropadni učitelj u razredu. Pernar je revolucionar, pa naravno neće sjesti kad Jandroković to poželi, ali dobiva drugu opomenu na što Pernar kaže s pravom: „To nije demokracija, to je diktatura“. Zanimljivo, Hrvoje Zekanović podupire Pernara i kaže kako je u pravu i da nije bilo prijenosa, ali on ne dobiva opomenu. No, tako nam je dok je na snazi izborni sustav u kojem netko poput Jandrokovića može biti predsjednik Sabora sa dobivenih jadnih 808 glasova na izborima i 76 ruku u Saboru. Samo za usporedbu Pernar je kao posljednji na listi dobio gotovo dvostruko više od njega – 1755.

Komentiraj