POLITIKA: Milivoj Pašiček – Predsjednice, u Zagorju je uvijek bilo i Hrvatske i Boga, ali Vas nije bilo

Podijelite članak

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Ono što se dogodilo ovih dana u Krapini, kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nazočila našem najstarijem, 54. po redu Festivalu kajkavskih popevki i pritom izrekla cijelu lepezu neistina, a svi su poslušno šutjeli, klimali i pljeskali, dugo nije viđeno.

Uvrijedila je pritom i povrijedila cijelo Hrvatsko zagorje i posebno sve one koji su o tom Zagorju pisali, skladali, pjevali, govorili desetljećima. Jer, ono što je predsjednica izgovorila doista nema veze s istinom, pa je zapravo nemoguće ne zapitati tko ju priprema za ovakve nastupe, koji su to „savjetnici“ koji ju s takvim neistinama puštaju pred ljude, u javnost?! Ili se pak predsjednica upušta u takve avanture sama i dopušta si ne lapsuse, već povijesne neistine ili točnije – laži.

Podsjećam, predsjednica reče: “Moja šefica kabineta koja je danas ovdje je Zagorka i ona uvijek inzistira da se dolazi ne samo na Festival već i da se što više posjećuje Zagorje i zato ćemo je danas staviti u središte pozornosti i da otpjevate onu prekrasnu popevku Došel bum doma sel si bum pod brajde, koju smo pjevali s vojnicima u Afganistanu, jer je to jedna od popevki koje su nastale u onim vremenima kada se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojom domovina spi, sve ono što je izražavalo domoljublje”.

I nije tema pjesma Rajka Suhodolčana „Došel bum doma (Pod brajde)“, za koju ZAMP navodi da je nastala 2000. godine, već neistine o vremenu, valjda se misli na bivšu državu Jugoslaviju, kada se, kako predsjednica reče, „nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojom domovina spi, sve ono što je izražavalo domoljublje”.

Teška i uvredljiva neistina! Rekoh za sve one koji su stvarali za popularni festival, za sve koji su stvarali na kajkavskom, za sve zaljubljenike u Hrvatsko Zagorje. Jer, baš je taj festival bio poznat po sjajnim domoljubnim pjesmama, u kojima su se itekako rabile sve riječi i svi pojmovi za koje predsjednica tvrdi kako se nije smjelo.

Predsjednice, jako se smjelo, i nitko ništa nije zabranjivao. Neću govoriti o drugima, već o sebi, autoru brojnih skladbi na tom festivalu, dobitniku mnogih nagrada. Neću navoditi desetke i desetke pjesama iz vremena, da tako kažem, prije ove današnje Hrvatske, u kojima sam imao i Hrvatsku, i domaju i Zagorje, i zibače…

Samo dva naslova mojih pjesama govore kako ste izrekli nešto što ne stoji. Godine 1997. izvedena je pjesma „Bog nek nam čuva Horvatsku u srcu“, a godine 1998. „Dok Zagorja bude i Horvatske bu“.

Eto, u Zagorju je bilo i Hrvatske i Boga, a da o bregima, zipkama, vanjkušima, domaji na tisuću načina i ne govorim. Ali, Vas gospođo Grabar Kitarović nije bilo. Jer tada Vam ni Hrvatsko Zagorje, a bome ni kajkavske popevke nisu bili važni. Jer da jesu, znali biste gdje je Krapina. A nakon ovog što ste iznijeli u Krapini bilo bi lijepo ispričati se.

pjesme, faksimil

 

Komentiraj