POLITIKA: Milivoj Pašiček – Predsjednice, “ne reci lažna svjedočanstva” zapovijed je Boga

Podijelite članak

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Iako je jogurta, ako govorimo istinu, u Jugoslaviji bilo, i to više vrsta, pa smo ga često koristili i kada bi nas opeklo sunce na moru, a mnogi to i danas čine, naša predsjednica ovih je dana, nakon intervjua koji je dala bečkom Kleinen Zeitungu, baš jogurt označila kao nešto što joj je nedostajalo u bivšoj državi.

Reče tako Kolinda Grabar Kitarović: “Odrasla sam u komunizmu i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati sljedećeg tjedna”.

Rekla je predsjednica i: „Desetljećima je nama Hrvatima bilo zabranjeno da imenujemo svoje porijeklo. Umjesto da kažemo: ‘Ja sam Hrvat’, morali smo reći: ‘Ja sam iz Hrvatske’. Tko bi iskazao svoj nacionalni ponos, tome je prijetio zatvor“.

Šutio bih da sam se rodio na Marsu, ali rođen sam u Jugoslaviji, kao Zagrepčanin i Hrvat, kršten sam u crkvi, vjenčan u crkvi, krstio djecu u crkvi… i nitko me nije zbog toga niti mlatio a niti strpao u zatvor. Nisam baš netko tko se slika u prvim redovima u crkvi, kao što to danas čine novokomponirani katolici iz interesa, oni koji moraju biti viđeni, jer to ide uz određenu politiku, ali me majka naučila deset zapovijedi Gospodina Boga, kojem se danas mnogi političari lažno klanjaju isključivo zbog interesa, a ne uvjerenja. A tu je i ona osma – ne reci lažna svjedočanstva!

Zato poruka predsjednici – mogli smo i reći i napisati da smo Hrvati, nitko nas nije tukao ako smo išli u crkvu, nismo živjeli u komunizmu i imali smo jogurta. No, iščitavajući biografiju predsjednice iz vremena „komunističkog mraka“ nailazim na to kako su prve godine njenog života obilježila „prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće“.

Kao mala roditeljima je pomagala oko blaga. Muzla je krave i čistila oko bikova i teladi. Njezin brat Branko Grabar posvjedočio je kako je to radila vrlo dobro, kao i većinu stvari kojih se u životu primila. E, pa sad pitanje: Muzla je krave, pa što si nije sama napravila jogurt po vlastitom receptu kakav bi joj bio po volji? A ako joj se to već nije dalo, a lepeza Yu jogurta ju nije zadovoljila, mogla ga je svaki dan kupovati u Trstu kamo su Riječani zbog blizine odlazili i na kavu, onu nekomunističku, ali jednako crnu.

Potom idemo dalje gdje se kaže da je po završetku osnovne škole, upisala gimnaziju u Rijeci, a nakon tri godine srednju je školi nastavila u Americi, i vidi vraga – u sklopu učeničke razmjene! Učenička razmjena na liniji SAD-e i komunistička Jugoslavija?! Pa kakvu je to imala „vezu“ da je baš ona, koja je muzla krave, to mogla? I k tome Hrvatica iz komunizma? Nije valjda tamo poslana kao žrtva komunizma?

Bit će da je predsjednica na jogurtu pala na mnogim ispitima, a ogriješila se i o zapovijedi Gospodina Boga – ne reci lažna svjedočanstva. U komunizmu se nisu vozile svjetske utrke kao na Preluku i Grobniku, gotovo pod, da se našalim, njezinim prozorima. Odijevalo se po modi, slušalo svjetsku glazbu, prevodila su se i objavljivala recentna svjetska književna djela, s putovnicom se moglo diljem svijeta… i u komunističke zemlje. Da je putovala tamo  umjesto u Ameriku vrlo bi brzo vidjela što je komunizam a što Jugoslavija. I još jednom – bilo je jogurta, i to kvalitetnog iz nekoliko mljekara.

Ako je predsjednica željela kritizirati svoju bivšu državu za to je imala itekako mnogo mogućnosti, bez ulijetanja u niskoprofiliranu i jeftinu priču o jogurtima. Mogla je govoriti o verbalnom deliktu, o egzekucijama bez suđenja na kraju rata, o nepostojanju političkih sloboda i primjerima nedemokratskog i represivnog jugoslavenskog režima. O svemu tome zbog čega smo i željeli svoju, demokratičniju, drukčiju, bolju po svemu i u svemu, državu Hrvatsku.

Ovo s jogurtom, ova izjava „Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta…“ obična je laž i blago rečeno budalaština, i – grijeh!

 

Komentiraj