POLITIKA: Milivoj Pašiček – Ma, Josipe Đakiću, a da vi malo odjeb*te

Piše: Milivoj Pašiček

I kada pomisliš kako u našem Saboru ne može niže, kako ne može tužnije i jadnije, onda se dogodi nekoliko stvari u nizu i ukaže se nešto poput septičke jame, nešto kad misliš da sanjaš, da je nestvarno, a onda te ošamuti smrad prostaka.

Najprije premijer jurne na zastupnika sa željom da ga valjda mlatne, da ga onesposobi, da ne može više iznijeti svoje mišljenje o njemu i vladi koju vodi, a potom – Josip Đakić. Čovjek bogate inteligencije odjednom progovara i kao lingvist, sjajan poznavatelj hrvatskoga jezika, koji nažalost ne poznaju i ne znaju govoriti mnogi zastupnici.

Ali Đakić, Josip Đakić, uz sva znanja, i to zna. Viče zastupniku Grmoji, kao da je u birtiji: „Ajde odj*bi tamo, imaš svoju družbu. Odj*bi“, a iz njegove HDZ-ovske svite dolazi glas pomoći nazivajući zastupnika Grmoju i klošarom.

Ali, tu tek započinje lingvistički hod promicatelja hrvatskog novogovora Josipa Đakića, koji suvereno iznosi tvrdnju kako je riječ „odj*bi“ nepristojna, ali nije psovka. Valjda se u trenucima adrenalinske zajapurenosti nije mogao dosjetiti riječi koja bi bila dovoljno prosta, naravno po njegovim lingvističkim spoznajama hrvatskoga novogovora. Jer, Đakić nije imao kada naučiti, pročitati, pogledati kako u Rječniku hrvatskog jezika čuvenog hrvatskog jezikoslovca dr. Vladimira Anića uz riječi koje su u svezi s glagolom „je*ati“ jasno piše – vulgarizmi.

No, po Đakiću i njegovoj sviti vulgarizmi mogu stanovati u Saboru, koji i sami nazivaju visokim domom, ali samo onda kada ih izgovara netko od njih. Jer da je tome tako svjedoči i činjenica kako nitko od HDZ-ovaca nije osudio takvo ponašanje. Štoviše, neki su ga u tom vulgarnom ispadu i podržali. Naravno, ima i on svoju družbu, kao što Grmoju svrstava: „Ajde odj*bi tamo, imaš svoju družbu. Odj*bi“.

Ostaje mi gorak okus jer sam vjerovao da su mi neki od tih ljudi, iz Đakićeve družbe kolege, pa čak i prijatelji. A sada su me izdali jer su šutjeli. Partijska im je knjižica postala važnija od svega. Ni Đakiću, a ni njima neće pomoći niti jedan kodeks o ponašanju. Đakiću jer je to što je, a njima jer žive u strahu i partijskoj poslušnosti, bez prava na svoje mišljenje, jer žive u čuvenoj tzv. stranačkoj stegi. Nitko od tih ljudi nije rekao Đakiću kako vjera u koju se kunu, kako crkva i kršćanstvo, kojih su im puna usta, ne dopuštaju takvo ponašanje. Nitko nije stišao tog birtijaškog prosvjetitelja i upozorio ga da mu nitko nije dao za pravo da iz Sabora hrvatskoj djeci i mladima šalje poruku kako je takvo vulgarno ponašanje dopušteno i prihvatljivo.

No, nije ni čudno kad on sam bahato bagatelizira ono što je rekao i na pitanje očekuje li sankcije u stranci kaže: „Ma, daj molim te…Vi me provocirate. O čemu govorimo? O jednoj banalnoj riječi koja je zapravo smirila gospodina Grmoju…“ Je li tako u stilu „odj*bi“ smirivao i odgajao i svog sina, koji je već danima u medijima zbog govora mržnje i drugih nepoćudnosti?! Je li ga s riječima poput „odj*bi“ naučio bahatosti, nasilju, mržnji, svemu što vjerno pokazuje?

Ma, odj*bite Josipe Đakiću. Trebali biste meni reći da odj*bem. I znam što bih učinio i kako bih vas podsjetio na sve one koji su odjebali i najebali zbog vas i sličnih, koji ste ovo lijepu Hrvatsku i dobar narod dogurali do prosjačkog štapa, koji ste otjerali na desetine tisuća mladih iz zemlje, natjerali ljude u kontejnere, ponizili naše umirovljenike gladne kruha, obespravili radnike… dok vaša djeca imaju hotele i tko zna što sve sa samo  dvadesetak godina života.

Hajde, prestanimo se lagati. Ma, i vi ćete stati pred istoga Boga. I, zato odje*ite Josipe Đakiću! I još nešto, ispričavam se onima koji su pristojni, koje su u obitelji naučili dobrom ponašanju, na tome što sam bio primoran biti prost. Jer, odje*i je vulgarizam i prostački izraz.