POLITIKA: Milivoj Pašiček – Jadne li zemlje u kojoj parlamentom harače miševi i štakori

Svakom normalnom čovjeku manjka pravih riječi kojima bi opisao svu tu neradničku, neozbiljnu i neodgovornu skupinu ljudi koji nas zastupaju u, kako znaju reći, visokom domu. Osim, naravno, časnih iznimaka.

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Jer, ono što gledamo već odavno nije premijera, već reprizna bljutava trakavica kojoj se ne vidi kraj. Zastupnici uglavnom ne dolaze na posao, pa o ozbiljnim zakonima najčešće raspravlja tek nekoliko vrijednih i ustrajnih, ili onih koji baš o tome žele nešto reći. Ružna slika u kojoj zastupnik govori pred četvero, petero svojih kolega postala je uobičajena. „Koji je smisao našeg rada?“ zavapio je neku večer SDP-ov Željko Jovanović, jer je u jednom trenutku izbrojio uz predsjedavajućeg Milijana Brkića tek deset zastupnika, a raspravljalo se o Prijedlogu zakona o podacima i informacijama u zdravstvu, koji bi trebao zamijeniti postojeći, 40 godina star, zakon. Ma, koga briga. Dobro istreniran stroj automatiziranih dizača ruku izbrušen u tvornici HDZ-a i na razne načine upecanih partnera, ionako će izglasati ono što hoće.

Ti pravednici, narodni tribuni, veliki borci za dobrobit svakog hrvatskog čovjeka, odmaraju subotu, nedjelju, ponedjeljak i utorak, a u Saboru su, oni koji dođu, u srijedu, četvrtak i petak. Kad nisu u Saboru, kažu, rade na terenu, s narodom, s glasačima. Osobno poznam nekoliko zastupnika i nikad me ništa nisu pitali. Zapravo, otkad su zastupnici niti se ne javljaju. Digli nos visoko, gledaju odozgo. Pa s kojom su to onda bazom kad nisu u Saboru? Valjda treniraju u teretani kako bi smogli dovoljno snage za stisnuti dugme na znak stalnog dirigenta glasačkog orkestra Gordana Jandrokovića, koji ne propušta niti jednu glasačku svirku, koja je također programirana. Glasuje se u petak točno u podne. I onda je cijeli HDZ sa svitom na broju – 76 ili 77 ručica, spremnih. Glasuju i za ono za što, barem oni koje sam poznavao, jer ih više ne poznam koliko su se promijenili, nikada ne bi. Ali partija i sve ono što ona nudi jača je od njih. Uz to i znaju da, ako ne budu poslušni, neće nikada više sjediti u saborskim klupama. Neki, opijeni, i ne vide da ionako neće.

Ali svi znaju da su jači i od zakona i tako se ponašaju. Jer, obični smrtnici koji rade za siću, žene koje rade dan i noć u trgovačkim centrima, kad se ne bi pojavili deset dana na poslu dobili bi cipelom u stražnjicu. Zastupnici su pak iznad zakona, koje su sami donijeli. Njima će se, zamislite, oduzeti od plaće za svaki dan po 150 kuna, znači 1500 kuna za 10 dana, pa će još uvijek dobiti plaću od 14, 15, 16 i više tisuća kuna. Imaju i godišnje odmore više nego dvostruko duže od svakog radnog čovjeka u Hrvatskoj. A mnogi od njih i kada su na saborskim raspravama srozavaju razinu komunikacije do samoga dna. Pokazuju svoju bahatost, primitivizam, neukost, čak i nepoznavanje pravilnog hrvatskog jezika.

A kada im i ponestane municije za međusobno nabacivanje blatom, pojavi se netko tko će im pomoći u tome, baš kao i nedavno premijer Andrej Plenković, koji igra na kartu uljuđenog europskog političara, a onda trojicu zastupnika Živog zida naziva malim miševima. I naravno da Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, nije odšutio. „Ja bih vas usporedio s jednim drugim stvorenjem – lukavim i mračnim bićem iz filma Izbavitelj Krste Papića. To je njihov kralj štakora“.

I tako dok sabornicom harače miševi i štakori, a narod sve teže živi u sili problema, nije daleko od istine rečenica koju je izrekao ministar Kujundžić, dok su ga pokušavali opozvati, koja je doživljena kao uvreda: “Kad bi se mogao raditi opoziv saborskih zastupnika, mislim da bi ti ljudi postali socijalni slučajevi, jer oni niti imaju škole, niti zanata, niti bi ih tko primio negdje raditi”. Nažalost, ta se istina stvarno odnosi na neke koji su u Sabor, po mnogočemu, zalutali.