POLITIKA: Lazar Grujić – Tko je pogazio dostojanstvo i pravednost?
Lazar Grujić
U brojnim našim priopćenjima i osvrtima ukazivali smo na riječ dostojanstvo odnosno civilizacijski doseg u odnosu prema umirovljenicima, kaže Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika.
Očigledno je kako u posljednje vrijeme ova riječ postaje sve češće u upotrebi. Tako ju koriste prosvjetni djelatnici, medicinari, znanstvenici ali i saborski zastupnici koji se žale kako je narušeno dostojanstvo hrvatskog sabora. Naravno pritom ne polaze od sebe već po dobrom ili bolje rečeno lošem hrvatskom običaju gledaju na druge.
Tako i prazna dvorana tijekom rasprave o krucijalnim pitanjima poput porezne reforme za razliku od ideoloških dovoljno govori o tome kako se odnose zastupnici prema svom poslu. Pokušaji novčanog kažnjavanja i uvođenje reda u neopravdane izostanke očigledno nije urodilo plodom.
Nadalje nekada nezamislivo fizičko udaljavanje iz sabornice postalo je uobičajeno kao i vrijeđanje i omalovažavanje na osobnoj razini ili čak i upućivanje prijetnji i psovki. Posljedica je to između ostalog i političkog angažmana opskurnih pojedinaca koji su koristeći nezadovoljstvo i razočarenje naših sugrađana ušli odjednom u političku orbitu.
No ne može se izbjeći činjenica kako je vladajućoj kasti u nekom trenutku to odgovaralo. Tako su određenim opcijama pumpali postotke u istraživanjima javnog mnijenja, prešutno odobravali registracije stranaka na temelju lažnih i krivotvorenih zapisnika ili držali u ladicama rezultate porezne inspekcije i revizorskog nadzora.
Pitamo se pritom što bi se dogodilo obrtniku ili privatnom poduzetniku da javno na trgu bana Jelačića počne dijeliti slučajnim prolaznicima novce sa svrhom svoje marketinške promocije? Svi znamo kako bi na temelju djelovanja institucija ovaj potez doveo do teških ako ne i pogubnih posljedica za daljnje djelovanje. No kada je to napravila politička stranka ništa se nije dogodilo. Stoga se ne kaže uzalud što posiješ to i požanješ jer sada oni koji su dopustili politički ekshibicionizam snose posljedice.
Pri tome rušenje ugleda i dostojanstva najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvatskoj nije od presudne važnosti koliko razočaranje i apatija u našem društvu. Posljedica je masovno iseljavanje iz takve okoline, prkos i inat koji se javlja među iseljenicima koji u prvom redu nastoje ostvariti integraciju u novoj državi a za Hrvatsku ih više ništa ne veže.
Stoga sve napore i zakone koji su usmjereni na demografski oporavak i zaustavljanje iseljavanja možemo baciti niz vjetar sve dok ne vratimo dostojanstvo, osjećaj za pravdu i ravnopravnost svim građanima naše domovine.
Doprinosi li tom osjećaju i najnovija informacija prema kojoj gradonačelnik grada Zagreba koji, kao što svi znamo osigurava saborsku većinu, dodjeljuje bivšem vozaču za smiješan iznos od 10.500,00 kuna za 51 kućicu na Trgu bana Jelačića? Odgovor svi znamo ali se pravimo kao da ne znamo! Pitanje je samo do kada?