POLITIKA I CRKVA: U kojoj mjeri Crkva može sudjelovati u političkom životu?
Politika i Crkva. Na prvu djeluje nespojivo, pogotovo u državama koje su sekularne, poput Hrvatske kojoj je sekularnost utkana u Ustav. No, kakva je situacija zaista?
Piše: Damon Balenović
Ima li Crkva pravo izraziti svoj stav, na koji način i kako ne prijeći određene granice u sekularnoj državi, pitanja su na koja smo pokušali doći do odgovora.
Od Hrvatske samostalnosti Crkva se ne ustručava angažmana na političkom polju. Pitali smo stoga političkog analitičara Žarka Puhovskog kako ocjenjuje trenutno stanje i umiješanost Crkve u politička pitanja.
“Po mojem uvjerenju, za razliku od većine kolega, Crkva je premalo umiješana u javni život. Ona proizvodi, jednostavno rečeno, premalo stavova za te novce koje mi toj instituciji dajemo i javno relevantnih stavova. To što se ja s njima ne slažem je druga stvar. S druge strane Crkva može i ima puno pravo se neposredno uplitati u politički život, ali tada za nju važe ista pravila kao i za druge sudionike političkog života. A to je nešto što prije svega Rimokatolička crkva u Hrvatskoj i druge vjerske zajednice u ovom trenutku nisu u stanju prihvati”, kaže Puhovski.
Isto pitanje postavili smo i prodekanu Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku Davidu Kovačeviću. “Hrvatska je sekularna država, to u svakom slučaju ne znači da Crkvu ne treba zanimati kako funkcioniraju određeni segmenti države, ali su modusi djelovanja Crkve s obzirom na utjecaj na društvo drugačiji i ovdje bih napravio jednu distinkciju. Zadatak države je da Mijenja zakone dok je druge strane zadatak Crkve mijenjati ljude”, rekao je Kovačević.
Crkva se ne bi trebala uplitati u zakonodavstvo već bi trebala staviti fokus na borbu za dostojanstvo svake osobe, dodaje Kovačević.
“Ono gdje Crkva treba staviti snažniji naglasak je odgoj svojih vjernika u pogledu biblijskih svjetonazora. I onda vjernici u stvari trebaju biti oni koji će u društvu svjedočiti svojim životom, djelovanjem u društvu da to što crkva propagira, odnosno biblijski svjetonazor, je jedan smisleni svjetonazor. Da je on vrijedan i privlačan onda i za druge”, kaže Kovačević.
Nedavno smo imali prosvjede protiv Istanbulske konvencije uz snažno uključivanje Crkve, a neki će reći da je i pretjerala. Dok neki smatraju da se petlja tamo gdje joj nije mjesto, drugi će reći da Crkva ima pravo iznijeti svoje stavove jer slobodna smo zemlja.
“Politički gledano to nije pravi put, barem sa stajališta Crkve jer je doživjela težak poraz. Ona je organizacijski i intelektualno nesposobna da ima onu ulogu koja se od nje očekuje. Ona je preslaba. Pomalo i sliči na JNA. Kao prijetnja izgleda moćno, a kada dođe do akcije pokaže se slaba. Crkva nema organizacijske niti intelektualne sposobnosti u ovom trenutku baviti se politikom”, smatra Puhovski.
Crkva se nije trebala miješati kod Istanbulske konvencije. Ona mora biti proaktivna, ali ne i agresivna, smatra Kovačević.
“Trošimo našu energiju za stvari koje nisu u stvarnosti bitne. A naša se zemlja nalazi u jednome općem beznađu, siromaštvu, besparici. Držim da su to teme kod kojih bi se Crkva trebala više angažirati i na taj način onda će i ona sama imati autoritet”, smatra Kovačević.