PJESMA ZA PREMIJERA: Mlada pjevačica Marija Dragičević opjevala Plenkovića i požar u rimi
Mlada Dubrovkinja Marija Dragičević, koja živi u Splitu, koja se bavi glazbom i pjeva u grupi Stijene, proživljavala je dramu oko požara na svoj način, a potom je reagirala pjesmom koju je posvetila i premijeru Andreju Plenkoviću.
“Ovdje nije važna pjesma, ali eto, kako trenutno nisam u mogućnosti učiniti puno više, jer sam trenutno na štakama, u rimama iskazujem zahvalnost. Ne samo ja, nego i ostali ‘mali’ ljudi, svim običnim ljudima koji su pokazali veliko srce, spremnost i hrabrost da obrane grad i da učine sve što im je u moći da zaustave vatru”, rekla je Marija za Dubrovački dnevnik.
Zahvalila je “neumornim vatrogascima, Torcidi i ostalima među kojima je čak bilo i djece, koji su pomogli da se ova grozna vatrena stihija stavi pod kontrolu i da se, naposljetku, spasi što se spasiti da… Jer kako to i obično biva – uvijek se iskažu ‘obični’ ljudi, a ne ovi ‘veliki’ iz saborskih klupa”, kaže Marija Dragičević.
Ovo je njezina pjesma:
Gledam vijesti
Novine čitam
Tuga ne staje,
U čudu se pitam,
Kakvo je zlo u čovjeku tom,
Pa je pustio da gori
Moja zemlja,
Voljeni moj dom..
Iz nečije zabave,
Iz nečijeg hira,
Usudio se netko,
Moju svetinju da dira..
Starcima i djeci ,
domove da otima,
Besramno se igra
Tuđim životima?
Snašlo nas je tužno doba,
Dokle seže ljudska zloba?!
Plenković se samo smješka,
Situacija, kaže, nije teška,
Zato što je Split;
Velika senzacija,
“Nije bilo stihije”,
A gorjela je
Cijela Dalmacija.
Uzeše nam sve novce,
Al mi smo i dalje
Njihove vjerne ovce;
Pa kakvi su to ljudi
što državu nam vode?
Pa ih iznova biramo
O glupi, o jadni
Napaćeni narode!
Našoj dragoj Vladi,
Samo veliko hvala,
Što je tako hitro
Dalmaciji pomoć dala,
Mora da je slučaj jako alarmantan,
Kad je Plenkoviću požar
citiram,”interesantan”;
Ne trebaš ugasit
Niti jednu jedinu travku,
Al probaj biti čovjek
pa barem predaj ostavku.
Svi ste vi glumci,
Obični, prljavi prasci,
Vašu plaću, zaslužili su
Naši hrabri vatrogasci,
Dok se elita mirne duše
na počinak svoj sprema,
OBIČAN se čovjek bori,
Čini čuda, a opreme on nema.
Nema više između nas zida,
Zagrljeni sad su
Dinamo i Torcida,
Ujedinila se sada, cijela nacija,
Ne damo te Vilo naša,
Jaka je Dalmacija!