PITANJE OPSTANKA: Hrvatska nestaje i izumire u tišini – ne čini se ništa

Hrvatska je od 2001. do 2011. godine izgubila 150 tisuća ljudi. Od tada rapidno raste iseljavanje i broj umrlih, a smanjuje se broj rođenih.

Izvješće: Jurica Gašpar

Brojke već odavno prelaze u crveno, slažu se stručnjaci i navode kako smo od 2011. na ovamo izgubili zasigurno još 300 tisuća građana, pa je izvjesno da Hrvatska po prvi put ima ispod 4 milijuna stanovnika.

Zbrojimo li one kojih više na popisu nema, dolazimo do brojke od 450 tisuća ljudi. Slikovito, iz Hrvatske je dakle iselilo ljudi veličine pola Zagreba, dva i pol Splita ili recimo četiri Osijeka. Bojazan raste da ćemo za slijedećih 10 godina izgubiti čak milijun stanovnika. Problem demografije u posljednje vrijeme posebno apostrofiraju predsjednica i premijer, no za konkretne stvari treba izuzetno puno vremena i novca, a za zadržati mlade i zadobiti njihovo čvrsto povjerenje treba osigurati i niz mjera, što je propust niza vlada do sad. Na konferenciji posvećenoj Demografiji i refleksijama na mirovinski sustav krajem veljače, premijer Plenković je demografiju nazvao strateškim pitanjem razvoj Republike Hrvatske.

“Kako bi trenutna demografska situacija, analize, predviđene mjere kao i razlozi zbog koji ih poduzimamo bile približene i stručnoj i općoj javnosti, o demografiji moramo govoriti i više i trajno”, rekao je premijer Plenković.Složila se s njim i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je u ovotjednom posjetu Švedskoj još jednom podsjetila.”Državu prije svega čine ljudi i bez ljudi neće biti niti Hrvatske i zato se svi mi u Hrvatskoj moramo potruditi da puno više učinimo kako bismo osigurali uvjete ponajviše za naše mlade, ali i za one koji se žele vratiti iz hrvatskog iseljeništva”, rekla je predsjednica.

I opozicija i vladajući pitanje demografije dotiču više na razini retorike, nego razini postupanja i odlučivanja, kazao je za Media servis uvaženi hrvatski demograf, Stjepan Šterc i nastavlja.”Mi još uvijek ne shvaćamo da je ta problematika bitna i da o njoj ovise svi sustavi u zemlji, kao što je gospodarski razvoj. Najvažniji je potencijal prostora i društva i to nitko ne može negirati”, rekao je Šterc.

Mladi par koji je iselio u Irsku prije godinu dana, sada tamo očekuje dijete. Potvrdili su nam da država majci za 6 mjeseci osigurava ukupno 7000 eura na ime porodiljnog dopusta, a ocu povrat poreza za to vrijeme. Ne plaćaju PDV na hranu, što u Hrvatskoj mogu samo sanjati, a zdravstveno osiguranje je besplatno za majku i dijete do njegove 18. godine. To su samo neke u nizu mjera zbog čega je Irska danas najmlađa država u Europi, kaže Šterc i dodaje da od Irske možemo puno naučiti.

“Irska je prije 35 godina spala na 2,8 milijuna ljudi i onda su shvatili da nestaju, da im se urušavaju svi sustavi i da trebaju krenuti s djelatnostima koji valoriziraju njihov prostor i potencijal. U jednom rangu su bili u Europi zemlja koja proizvodila trećinu ukupnih kompjutera u Europi. Oni su spojili prostor i iseljenički potencijal. Nisu oni rekli vraćajte se u Irsku, nego su svoje iseljeništvo uključili u društveni, politički i svaki drugi život domicilne zemlje”, rekao je Šterc.

Za razliku od Irske, Hrvatska spada u najstarije nacije u Europi, a mladi nam između ostalog bježe i u Irsku, kazao je predsjednik saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, SDP-ov Mirando Mrsić.”Ja mislim da je ovo peta strategija demografske obnove Hrvatske. Niti jedna nije dala uspjeh. Mi smo jedna od najstarijih država, građani Hrvatske su prosječno stari 42 godine i Vlada najavljuje pompozne mjere, osnovano je i ministarstvo za demografiju, ali čini mi se da u tome nema nikakve inovativnosti. Trebalo bi pomoći da mladi što prije osnuju svoju obitelj i da imaju dosta olakšica kada dobiju prvo dijete”, rekao je Mrsić.

A što činimo i što planiramo činiti, odgovaraju nam iz Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. Državni tajnik Marin Strmota i sam je demograf, kaže kako je Vlada započela raditi na ovom problemu nizom obiteljskih potpora.”To su financijski poticaji, počelo je s većim rodiljnim naknadama, iz područja potpore mladih obitelji s malom djecom gdje se već niz godina upozorava na radno vrijeme vrtića, gdje bi htjeli omogućiti rad u dvije smjene, priča se o stambenoj problematici, raspolaganju državnom imovinom kako bi se olakšalo stambeno zbrinjavanje mladih obitelji”, kaže Marin Strmota.

Izumiremo li ili će se pozitivne promjene događati, svakako nećemo saznati preko noći. Složit će se svi, jednako kao što se slažu da nas je sve manje.