PERNAR O ŠTRAJKU: Učitelji i profesori su shvatili da se s HDZ-om ne može na fin i kulturan način

Smisao mojih iznošenja iz Sabora nije u tome da me stražari nose, nego u onome na što tim činom želim ukazati – da se s HDZ-om ne može na finjaka, kže Ivan Pernar, čelnik DIP-a i saborski zastupnik, koji podržava štrajk.

Ne možete vi HDZ-ovcima na fin i kulturan način reći, “Hej gospodo, dajte vratite novce koje ste ukrali, onih 24 milijuna kuna iz FIMI medije”, naprotiv, na bilo kakvo traženje da učine ono što bi po svakom pravu i zakonu morali, oni se samo smiju i izruguju. Međutim, kako vrijeme prolazi i kako me sve češće moraju iznositi iz Sabora, njihov osmijeh je sve kiseliji.

Nakon svakog mog iznošenja iz Sabora novi ljudi otvaraju oči i uviđaju da su “veliki Hrvati” zapravo veliki lopovi koji čine sve da Hrvatsku unište, a hrvatski narod rasele.

Međutim, iznošenje iz Sabora nije samo čin prkosa, nego i očaja, pokušao sam tri godine na fin način s njima, govorio sam preko 1000 puta, predlagao brojne zakone i amandmane, da bi na kraju shvatio da je sve to bilo tek gubitak vremena. Badava je HDZ-ovcima govoriti jer oni vas ne čuju, badava je pisati zakone i amandmane kad ih oni redom odbijaju i bez da su ih pročitali.

Umjesto toga odlučio sam se za direktnu akciju, prkos i otpor. Upravo ono na što su se u konačnici odlučili učitelji i profesori kojima je očito prekipilo. Netko će pitati zašto su se odlučili na štrajk do ispunjenja zahtjeva? Pa zato jer su pokušali na fin način ukazati HDZ-ovcima da hoće veće plaće, ali ih oni nisu čuli, potom su štrajkali “na preskokce” da bi na kraju shvatili da se s tim glavama ne može drugačije i na kraju se odlučili na štrajk do ispunjenja zahtjeva.

Netko od učenika će možda prigovorit zbog toga što će nastavu morat odrađivati, ali i njima je u interesu ovaj štrajk jer je potplaćen profesor nesretan profesor, nesretan profesor je frustriran profesor, a frustriran profesor u konačnici svoje frustracije liječi na učenicima, jer nema na kome drugom.

Profesor koji ima dobru plaću je zadovoljan profesor i u konačnici i učenicima će biti bolje s takvim profesorom, makar morali naknadno odrađivati nastavu.

Nažalost, neki mediji gledaju na štrajk isključivo s aspekta “odrađivanja nastave”, odnosno razmišljaju o štrajku nastavnika na isti način kao i sljedbenici larpurlatizma o umjetnosti.

Napomene radi (l’art pour l’art), odnosno umjetnost radi umjetnosti je estetski smjer zasnovan na tezi da su stil i umjetnička djela sama sebi svrha, pa tako i ta plaćena novinarska pera gledaju na štrajk isključivo s tehničke strane i brinu jedino o tome kako će se nastava nadoknađivati, a ne o samim razlozima za štrajk, odnosno o narušenom dostojanstvu prosvjetnih radnika i sustavnom omalovažavanju poštene inteligencije od strane marionetske vlasti.

Stoga ovom prilikom jasno poručujem, ne zanima me pitanje nadoknade, nastava će se ionako prije ili kasnije održati, brine me to što profesor od svoje plaće ne može sebi kupiti krov nad glavom, već je osuđen na podstanarstvo i golo preživljavanje iz mjeseca u mjesec. To me brine i sve dok je situacija takva, naravno da ću bit uz njih i da ću im davati maksimalnu podršku.

Ovom prilikom pozivam i učenike da se priključe tom štrajku i odbiju ići na nastavu koju održavaju štrajkbrejkeri, odnosno suradnici marionetske vlasti koji utjelovljuje HDZ.