PERKOVIĆ I MUSTAČ KRIVI: Osuđeni na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu

Podijelite članak
Josip Perković
Josip Perković

Izricanjem osuđujuće presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču i određivanjem doživotnog zatvora u Münchenu je završeno suđenje zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića koje je pred Visokim zemaljskim sudom započelo još u listopadu 2014. 

Sud je proglasio Perkovića i Mustača krivima za pomaganje u ubojstvu Đurekovića te su obojica dobili kaznu doživotnog zatvora.

Podsjetimo, Državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, a za to je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.

Kako javlja HRT, osuđeni snose troškove postupka. Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, rekao je sudac Dauster, dodajući da su mnogi dokumenti prebačeni u privatne arhive. Slovenske vlasti su suprotno tome znatno surađivale. Dauster je rekao da hrvatske vlasti nisu učinile sve potrebno. Sudac je također opisao stanje u Ini u vrijeme ubojstva.

Podsjećamo kako je to druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena. Na istom sudu 2008. Krunoslav Prates, hrvatski državljanin, osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Tada je sud ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.

Tužiteljstvo je smatralo da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u Ini.

S druge strane obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije. Drugi stup obrane odnosi se na diskreditiranje važnih svjedoka u ovom suđenju poput Vinka Sindičića i Bože Vukušića koje obrana, zbog kriminalne prošlosti, smatra nevjerodostojnima.

Komentiraj