PATER IVAN IKE MANDURIĆ: Eto bio sam na Ultri i vidio – zapravo je to jedan pristojan svijet

Podijelite članak

ivan ike mandurić

“Ponovno se pokazalo da previše sotoniziramo one druge. Eto bio sam na Ultri i vidio taj svijet”, kaže na svom Facebook profilu svećenik Ivan Ike Mandarić, poznat i po tome što je braniteljima – prosvjednicima iz Savske – pružio zaklon na Markovom trgu, u prvoj rečenici svojih dojmova s najvećeg partija u nas.

Prenosimo njegove dojmove u cijelosti:

“Najprije, glazbeni program kojem se ondje mladi predaju, i cijeli taj spektakl, je jedna vrhunska iluzija. Kod mladih budi silne nade i ceznju za Apsolutnim, ali On ondje nije i ne vodi ih k njemu, nego ih, nakon velike uzburkanosti ostavlja prazne. Stoga je to jedno veliko jeftino trgovanje ljudskim idealizmom – koji postoji u svakom od nas. To mora imati štetne posljedice.
Ali, sto se tiče javnog ne/morala, ništa posebno.

Osim preizazovnog i čudnog stila odijevanje, zapravo je to jedan pristojan svijet. Više pijanih ima na svakoj utakmici ili nekom drugom koncertu. Nisam puno vidio ni prepoznatljivo nadrogiranih. A agresivnih uopće nema.

Prečesto smo mi skloni one druge sotonizirati. Ako je igdje nedvojbeno sotonsko djelo, onda je u tome da se krščane uvjeri da su oni drugi živa razvrat i samo zlo. Ne, nisu! Nego su ljudi kao ja i ti. Da nisam vjernik, da nismo vijernici, ja bih bio daleko gori. Stoga zavoljeh te ljude. Često su vrlo otvoreni za govor o Bogu i blagoslov svećenika.

Ako sotona negdje uspijeva, onda uspijeva u tome da druge i drugačije prikazuje zlom i vragovima. Vijernicima nevjernike, nevjernicima Crkvu i popove – onako kako to, primjerice, čini portal Index.hr. Ali opet bi bilo krivo zaključiti da su oni koji u njemu onako pišu, gori od mene. Tko zna tko je gori?

Ma kako to nepopularno bilo, nikad ne smijemo olako pristajati na loše mišljenje u drugima, tim više ako nismo ni provirili nosom u njihov svijet. Krščanstvo je zahtjevno, teško je. Uvijek je križ. Nepopularno. Ali jedino nas mogu spasiti njegova načela povjerenja i opravdanja.

Jasno je: nema odustajanja ni slovca od Evanđelja, nauka Crkve, ni jednog načela morala. Ni od ocjene ovog događaja kao takvog: da je vrlo zavodljivo i opasno. Ali, kad je riječ o evangelizaciji, od svih najteža i najvažnija je ova: krščanima navjestiti kako je svaki čovjek u naravi dobar – kako bi onda to znali navijestiti i drugima. I pokazati im vlastitu dobrotu, kako bi i oni povjerovali nama.

Drugima poručiti “mi u vas vjerujemo” je najpotrebnija riječ ovog vremena.

Upravo to se ovih dana dogadđlo na Ultra evangelizaciji u Splitu. To je tako potrebno.”

Komentiraj