OTIŠLA JOŠ JEDNA LEGENDA: Umro je veliki stolnotenisač Dragutin Šurbek
Legendarni hrvatski stolnotenisač Dragutin Šurbek preminuo je u noći sa subote na nedjelju u 72. godini života.
Bio je desetljećima simbol hrvatskog stolnog tenisa, a osvojio je 36 medalja na svjetskim i europskim prvenstvima.
Još nisu poznati detalji o njegovoj sahrani. Rođen je 8. kolovoza 1946. u zagrebačkom Trnju. Bio je veliki sportaš, ali i veliki čovjek, koji je svojim znanjem obogatio i oplemenio stolnotenisku igru.
Kao rijetko tko, Šurba je trenirao svaki dan i nitko ga nije nikada uspio maknuti ni milimetar od reketa.
Takvu ljubav i upornost nitko do njega nije pokazao ni ostvario. Probijao se bruseći svoj prirodni dar – znojem. Fanatično je radio na svom sportskom usavršavanju. Bio je opsjednut stolnim tenisom, ali srećom nije živio u oblacima, piše u dirljivom opraštaju Hrvatskog teniskog saveza od svog ambasadora.
“Kad bih sve medalje objesio oko vrata teško da bih bio u stanju izdržati sav taj teret”, sa smješkom je znao govoriti Šurba.
Počeo je igrati pingić u osnovnoj školi, pa onda na Ribnjaku, da bi nastavio u klubu Poštar. Godine 1964. postao je reprezentativac i malo iza toga završio je u najjačem zagrebačkom klubu Zagrebu, koji je kasnije promijenio ime u GSTK Vjesnik Zagreb. I to je bilo najbolje i najbogatije Šurbekovo razdoblje.
Za stolom impulzivni napadač koji je lomio kičmu svojim suparnicima, prvenstveno snagom , ali i preciznošću. Imao je savršeni tajming, loptica je zapravo eksplodirala na licu njegovog reketa. Intenzivni stolnotenisač s mnogo finesa u igri. Njegovo najjače oružje bio je topspin forhend i potom završni smeč. U brzoj izmjeni udaraca uspijevala mu je beskrajna paleta spinova, od topspina do sajdspina. Svu snagu čitavog tijela unosio je u udarac. Rijetko mu se događalo da promaši zicer. Šurbek je vrlo brzo shvatio i uvijek ponavljao – samo vrhunska fizička pripremljenost donosi i vrhunske rezultate.
OVAKO JE GOVORIO VELIKI ŠURBA
‘Sportaši su ratnici. Mi ratujemo s reketom, a tanka zelena mreža je linija fronte. I onda tko će koga. Odlučuje znanje. Ne! Svi ga imamo na bacanje. Odlučuje taktika, a još više srce. I trunka sreće’
‘Sport mi nije ništa poklonio. Sve sam stekao borbom, znojem i naporom’
‘U svojim najboljim godinama praktički sam trenirao svaki dan po nekoliko puta. Trčao sam dionice po 12 kilometara bez obzira na vrijeme, po kiši, vjetru… Nikad nisam priznao talent, već rad i znoj’
‘U sportu nema žrtve, niti bilo tko smije reći da je žrtva toga čime se bavi po vlastitom izboru’
‘Ono što stolnotenisač proputuje, doživi i vidi to sav novac ne može naplatiti’
‘Imam oko 400 pehara u kući. Nemam kamo s njima, pa ipak ih držim posvuda, u stanu, na tavanu, u podrumu…’
‘Moj sin Dado, srećom ima bolje uvjete i veće mogućnosti za trening i sparing partnere od mene. Ja sam išao vlakom, nosio sendivče, on na svoja putovanja leti’