ONI KOJI DOLAZE: Roko želi biti koncertni pijanist – uz podršku prof. Kačara to će i biti

Već kad mu je bilo 13 godina, na koncertima je osvajao publiku i svi su te 2015. govorili kako je Roko Matijević budući veliki majstor na glasoviru, i Roko je opravdao povjerenje onih koji vjeruju u njega.

*Serijal “Oni koji dolaze” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

Priča o tome otkud glazba i otkud glasovir za Roka Matijevića naoko je jednostavna, jer u domu obitelji uvijek se sviralo.

Deniza Matijević, njegova majka, ugledna je profesorica klavira, ali ne i njegova mentorica. “Majka me prva učila pjesmice na klaviru prije nego što sam krenuo u glazbenu školu. Također, išao sam u glazbeni vrtić u mojoj glazbenoj školi”, kaže Roko, te pojašnjava što je utjecalo na odabir instrumenta:

“Kada sam trebao krenuti u glazbenu školu sa sedam godina, zapravo sam htio svirati gitaru. Unatoč mojoj želji, te godine na gitarističkom odjelu moje glazbene škole više nije bilo mjesta za nove učenike te su se moja majka i moja prva profesorica, Barbara Bego Bojić, dogovorile da probam pohađati nastavu klavira i tako je sve počelo. Već sljedeće godine prebacio sam se u klasu profesora Nenada Kačara, a kod njega sam i ostao do danas”.

Koliki je utjecaj – pomoć roditelja?

“Moji roditelji me podupiru i potiču u svemu što radim, voze me u glazbenu školu, plaćaju seminare i natjecanja, dodatnu nastavu klavira, a nije im ništa teško napraviti. Prije tri godine kupili su kvalitetan instrument, kako bismo ja i moja mlađa sestra Lucija, koja također svira klavir, mogli kvalitetnije i bolje vježbati. Naši roditelji su naša vjerna publika i slušaju nas na svakom nastupu i koncertu”.

Koliko vremena odnosi vježbanje? Ostaje li ti prostora i za druge aktivnosti? Koje?

“Vježbam svaki dan po četiri sata, ponekad i više. Pošto pohađam glazbeni razred u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, nastava mi je prilagođena kako bih stigao vježbati i ići u glazbenu školu. Trenutno se ne bavim nikakvim drugim aktivnostima, tako da vrijeme koje mi preostane posvetim sebi, a tada volim družiti se s prijateljima, šetati svog psa Aresa ili pak gledati filmove i igrati video-igrice.

Što znači danas biti glazbenik u Hrvatskoj?

“Ja sam još uvijek samo učenik koji prati redoviti srednjoškolski program, a ne profesionalni glazbenik. Danas nije zahvalno živjeti u Hrvatskoj kao izvođač klasične glazbe ponajviše zato što nije ni približno popularna koliko i moderna glazba, a trud koji se ulaže svaki dan je ogroman. Svatko tko se želi danas baviti klasičnom glazbom mora biti istinski zaljubljenik u takvu vrstu glazbe”.

Kakva je pomoć društva, škole, grada, županije?

“Općenito glazbene škole nemaju nažalost  puno sredstava za  natjecanja i napredovanja učenika, ali ja bih se ovim putem htio zahvaliti svojoj glazbenoj školi „Zlatko Baloković“ koja ipak u svojim mogućnostima podupire mene, pa i ostale učenike koji se natječu na raznim natjecanjima. Koliko je meni poznato, društvo općenito malo ulaže u mlade glazbenike. Na sreću, ja sam jedan od stipendista grada Zagreba pa si time mogu platiti dodatnu potrebnu edukaciju”.

Tko je najviše pomogao u razvoju, u napredovanju?

“Mom razvoju najviše je pridonio profesor Nenad Kačar koji me svojom strpljivošću i stručnošću podupire, motivira od najranijih početaka i prati me u mom razvoju i uspjesima. Nadalje, tu su i moji roditelji koji su mi najveća podrška”.

Kakav je značaj priznanja – nagrada za mladog glazbenika?

Za mene su nagrade poticaj i pokazatelj koliko sam te godine postigao u klaviru i sjajan je osjećaj biti nagrađen za nešto za što si se puno trudio. Ipak, najdraža nagrada mi je biti pozvan da nastupam u nekoj velikoj dvorani, a to mi se, na moju sreću,  ostvarilo nekoliko puta”.

Što za tebe znači glazba?

“Glazba je ono čime se bavim svaki dan, na neki način to je moj posao, a u isto vrijeme i hobi. Uz klasičnu glazbu volim svirati i zabavnu jer znam da će to zanimati publiku mojih godina. Glazbu slušam doma, na putu do škole i u školi. Klasičnu ili zabavnu, ovisno o raspoloženju”.

Bi li i drugim mladim ljudima predložio bavljenje glazbom i zašto?

“Naravno! Glazba oplemenjuje i uljepšava život. Možda svi ne vole klasičnu glazbu, ali svatko voli neku vrstu glazbe. Klasična poduka može biti temelj i dobar početak za bilo kakvo bavljenje glazbom. Mladi ljudi mogu kvalitetno ispuniti svoje vrijeme i sadržajnije i smislenije ispuniti svoj život, a ponekad i zaraditi ako su dobri i snalažljivi. Kod djece je znanstveno dokazano da učenje sviranja klavira, a i drugih instrumenata može poboljšati kognitivne funkcije, razviti finu motoriku, koordinaciju pokreta ali i razviti radne navike jer je učenje instrumenta zahtjevno poput svakodnevnog treniranja nekog sporta”.

Gdje se u glazbi vidiš u budućnosti?

“Prvi korak mi je upisati Glazbenu akademiju. Najvjerojatnije u Zagrebu, ali možda i negdje u inozemstvu. Volio bih biti koncertni pijanist i nastupati u dvoranama diljem svijeta ili raditi kao profesor na nekoj akademiji. Bio bih zadovoljan u oba slučaja”.