ONI KOJI DOLAZE: Leteća 12-godišnja Tena doletjela do prvakinje Hrvatske

Imati tek 12 godina, osvojiti nekoliko medalja, potom u svom gradu Velikoj Gorici na proglašenju Sportaša godine uzeti priznanje za Nadu godine, a u Zagrebačkoj županiji okititi se nagradom za najbolju mladu sportašicu do 15 godina, to ne može svatko. Ali može sjajna trkačica Tena Petračić, višestruka prvakinja, članica Maraton kluba iz Velike Gorice.

*Serijal “Oni koji dolaze” ostvaruje se uz pomoć dodijeljenih sredstava Zagrebačke županije

I nije stoga čudno, što poznati atletski trener Franjo Gavranović, odličan stručnjak, koji je i sam u karijeri ostvario brojne vrhunske rezultate, ima za Tenu samo riječi pohvale.

“Ona je moja prva prvakinja Hrvatske u krosu za limače, prva zlatna medalja Maraton kluba Velike Gorice i prava slika rada trenera i atletske škole kluba”, kaže ponosni Gavranović, te dodaje: “Tena će biti veliki šampion Turopolja u budućnosti, sad ima sve odlike šampiona kroz niz pobjeda, veliki talent, redovitost dolaska, za Tenu nema neću, ne mogu, ne želim. Ima sve da bude velika maratonka u budućnosti – brzinu, izdržljivost, rad, podršku roditelja, kluba i dobrog trenera. Jer, sve se moraju kockice posložiti da bi se došlo do cilja”.

Podsjeća kako je Tena, osim što je prvakinja Hrvatske u krosu za limače, dva puta za redom pobjednica krosa Zagrebačke županije za 5. i 6. razrede, ima najbolji rezultat u 2018. godini u Hrvatskoj na 600 metara na stazi za limače, pobjednica je krosa za ekipno prvenstvo Hrvatske za mlađe kadetkinje….

Zašto baš trčanje i kako je izgledao prvi susret s tom atletskom disciplinom? – pitali smo simpatičnu i skromnu djevojčicu.

“Mama i tata su odveli moje sestre i mene na Turopoljsku utrku u prvom razredu i tu smo sestre i ja započele prve atletske korake. Povremeno smo nastupale na Turopoljskoj trci i Jesenskom krosu u Velikoj Gorici. Osvojile smo i poneku medalju”.

Kako je došlo do odluke da se ide i u klub?

“U Velikoj Gorici na ‘pist’ se svakog utorka održava kros liga na koju smo dolazili trčati, pa nas je gospodin Batković pozvao u Maraton klub. Upoznali smo trenera Franju Gavranovića i dobru ekipu u klubu”.

Je li bilo teško osvojiti prvu zlatnu medalju i postati državna prvakinja?

“Parola kluba je ‘Treniraj jako, pobjeđuj lako’ pa smo cure i ja bile dobro pripremljene i osvojile prvo, treće, četvrto i peto mjesto na Prvenstvu Hrvatske u krosu”.

Što znači ta medalja za tebe i klub?

” Ponosna sam na tu medalju, osobito jer je to prva zlatna medalja na prvenstvima Hrvatske za Maraton klub Velika Gorica”.

Iza medalje došla su i priznanja – u Velikoj Gorici kao Nada godine, a u Zagrebačkoj županiji kao najbolja mlada sportašica. Kako su odjeknula priznanja u školi, među prijateljima, susjedima?

“Svako priznanje godi. Svi su mi čestitali”.

Tko najviše pomaže oko treninga?

“Kod treninga tu je na prvom mjestu naš trener Franjo, tata Mario, mama Sanja, sestre Tara i Anja, prijatelji iz kluba”.

Kakva je podrška škole i roditelja?

“Podrška obitelji je potpuna, obitelj je sve svoje obaveze podredila atletici i odlasku na natjecanja i treninge. Škola isto daje podršku, sudjelujemo i na školskim natjecanjima”.

Koji su i kakvi planovi? Vidiš li sebe i dalje u atletici? U kojoj disciplini?

“San svakog sportaša su Olimpijske igre, pokušat ću se i dalje truditi da ostvarim svoj san. Atletske discipline u kojima trenutno vidim sebe su od 800 metara pa do 10.000 metara”.

Što bi poručila mladima, svojim vršnjacima, što znači baviti se sportom?

“Svojim vršnjacima poručila bih da se zabavno baviti sportom jer osim treninga sport su putovanja i druženja s prijateljima, najboljom ekipom iz MKVG i ostalih klubova”.

Koliko često treniraš? Imaš li dovoljno vremena i za neke druge aktivnosti? Koje?

“Treniram 5-6 puta tjedno. Imam dovoljno vremena jer moji radni dan počinje ujutro u 6,30, a završava u 22,30 sati”.

I što bi nam još rekla za kraj?

“Zahvalila bih svima na podršci – roditeljima, sestrama, treneru Franji, predsjedniku Darku, ekipi iz MKVG, prijateljima iz škole i profesorima”.