ODLAZAK AKADEMIKA: U Dubrovniku je umro Nikica Petrak – sahranjen u obiteljskom krugu
Na Mirogoju u Zagrebu u srijedu je ispraćen akademik Nikica Petrak, pjesnik, esejist, feljtonist i prevoditelj, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za književnost, koji je preminuo iznenada u subotu, u 77. godini života, priopćeno je u srijedu iz Akademije.
Umro je u subotu, 20. kolovoza u Dubrvniku. Prema želji akademika Nikice Petraka i njegove obitelji, ispraćen je na zagrebačkom groblju Mirogoju u najužem obiteljskom krugu, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću i medije HAZU.
Nikola (Nikica) Petrak (Duga Resa, 31. kolovoza 1939.), hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj.
Gimnaziju je završio u Zagrebu, a diplomirao je anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1963.). Početkom 1960-ih bio je urednik kulturne rubrike u Studentskom listu. Radio je kao novinar i urednik emisija iz kulture na Televiziji Zagreb (1967.–77.), urednik u nakladničkoj kući Liber (1978.–89.), savjetnik u Ministarstvu prosvjete i kulture (1991.–92.) te kao urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1992.–2004.). Redoviti je član HAZU od 2004. godine. Član je obiju nacionalnih književničkih organizacija – i Društva hrvatskih književnika (DHK) i Hrvatskog društva pisaca (HDP). Nagradu Tin Ujević dobio je 1981, Goranov vijenac za poeziju 1996. a nagradu Dragutin Tadijanović 2013.
Pjesme objavljuje od 1959. godine, kao jedan od istaknutijih pripadnika pjesničkoga naraštaja okupljena oko časopisa Razlog. Stalni su motivi njegove poezije ljubav, odnos prema tradiciji, protok vremena i njegovo cikličko vraćanje, eruditizam i intelektualizam. Ipak, tek s objavljivanjem zbirke Ispadanje iz povijesti (1996.) Petrak se definitivno izdvojio iz generacijskog konteksta i potvrdio kao kanonski pjesnik te jedno od najvažnijih imena moderne hrvatske poezije, nastavivši u toj “kasnoj” fazi objavljivati jednako zapažene i cijenjene zbirke (Razmicanje paučine, Arka, Od ljubavi), sada više otvorene svakidašnjici, razigranijem stilu, autoironiji i intimnijim temama. Njegove kasnije pjesme i eseji ponajbolji su hrvatski primjer poetskog odnosa s tradicijom u duhu T. S. Eliota.
Zapaženi su njegovi prijevodi s engleskoga jezika – Dylana Thomasa, Emily Dickinson, Bena Jonsona, Toma Stopparda i dr.
Članom je uredništva časopisa Foruma, književnog mjesečnika Razreda za književnost HAZU.
Djela
-Sve ove stvari, Zagreb 1963.
-Razgovor s duhovima, Zagreb 1968.
-Suho slovo, Zagreb 1971.
-Tiha knjiga, Zagreb 1980.
-Izjava o namjerama, Zagreb 1989.
-Izabrane pjesme, Zagreb 1991.
-Ispadanje iz povijesti, Zagreb 1996.
-Razmicanje paučine, Zagreb 1999.
-Neizgovoreni govor: zapisci nasumce, Zagreb 2003.
-Arka, Zagreb 2004.
-Od ljubavi, Zagreb 2004.
-Blaženo doba, Zagreb, 2009.
-Na otvorenom kraju, Zagreb, 2014.
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.