O KRAĐI MAILOVA: “Neovlašteno čitanje pošte je teško dokazivo” – tvrdi stručnjak
Novi problemi u vrhu HDZ-a. Zamjenik predsjednika stranke i potpredsjednik Sabora Milijan Brkić, ispitan je prije nekoliko dana u svojstvu osumnjičenika jer je presretao elektroničku poštu svoje bivše supruge, koristeći usluge bivšeg informatičara MUP-a Franje Varge, osumnjičenog u aferi SMS, javlja RTL.
Izvor: Media servis
U istom predmetu navodno je osumnjičen i Brkićev brat Jozo, koji je presretao poštu druge ženske osobe.
“Cirkus koji je počeo prije 10 mjeseci, ide dalje, a kao što sam već rekao, u njemu i dalje ne želim sudjelovati. Za sada ću samo nadodati da je sramotno u što su pojedinci pretvorili državne institucije”, komentirao je Milijan Brkić za N1 televiziju.
U priopćenju, kojim se oglasio MUP, ne spominju se konkretna imena. Navode tek kako policija utvrdila postojanje osnovne sumnje da su počinjena kaznena djela koja se gone po službenoj dužnosti i to protiv računalnih sustava, programa i podataka, na štetu više osobe.
Ne ulazeći u konkretan slučaj, stručnjak za informacijsku sigurnost, Alen Delić, za Media servis objašnjava što ulazi u domenu tog kaznenog djela.
“Iznimno je bitno napomenuti da tu možemo govoriti doslovno o čitanju nečijih poruka na mobitelu (zato što nam je netko dao mobitel) pa tu ne možemo govoriti o kaznenom djelu. No, može biti riječ i aspektu krađe podataka iz policije, ili operativno – tehničkog centra koji su jedini u telekomunikacijskim uslugama ovlašteni raditi prisluškivanje nekog sadržaja. Veliki je aspekt stvari koje ulaze u ova djela”, objašnjava Delić.
Delić kaže kako se u praksi pokazalo da je većini slučajeva neovlaštenog čitanja SMS-ova ili e-mailova, osumnjičena osoba znala lozinku, a najčešće se radilo o ‘ljubavnim trokutima‘. Od strane telekom operatora do sada u Hrvatskoj nije bilo slučajeva nelegalnih radnji.
“Postoje isključivo legalni putevi kako se to može raditi od strane policije ili sigurnosno – obavještajne agencije. Tu su stvari vrlo kontrolirane i čiste. Kad govorimo o mobilnom uređaju, onda možemo govoriti da je u njega netko stavio neki od programa koji tome služe i neovlašteno čitao poruke.”
Do sada, kaže Delić, za kazneno djelo neovlaštenog prenošenja računalnih podataka dosuđivale su se uglavnom uvjetne kazne. Najveći problem je – dokazivanje tih kaznenih djela.
“Činjenica da je netko imao informacije koje su se eventualno nalazile u elektroničkoj pošti, nije dovoljan dokaz da se nekoga osudi da je presretao, kopirao ili neovlašteno dolazio do tih podataka. Do sada su veći slučajevi bili zapisi koje se nalaze na računalima osoba koje su bile kazneno gonjene. Znači ako na tim mjestima ne postoje dokazi, onda je vrlo vrlo teško dokazati ta kaznena djela”, objašnjava Delić.