NEKI DRUGAČIJI PREMIJER: “Bahati” se Plenković već dva puta ispričao nepoznatoj djevojčici
“Ja mogu što hoću”, rekao je u Saboru opetovano premijer Andrej Plenković, te na sebe opet navukao kritike o bahatosti. Zanimljivo, ono što je kolegica novinarka Dragana Radusinović napisala na Facebooku, govori o jednom drugačijem Plenkoviću.
Ovo je objava kolegice, simpatična priča iz života, koju objavljujemo u cijelosti:
DJEVOJČICA KOJOJ SE PREMIJER ISKRENO ISPRIČAO DVA PUT! (a ne poznaju se)
– Rekla sam ti da ta mala ima nešto s “vlasti”, odvedi je u London, možda sretne Elizabetu II. pa joj se i ona za nešto ispriča – smijala se moja majka kad me danas pitala što ima u subotnje jutro, a ja joj rekla: “Ništa, premijer ti se opet ispričavao unuci.”
Andrej ne poznaje moju kćer, ne poznaje ni moju majku, a prilično sam sigurna da ne poznaje ni mene. Međutim u posljednja četiri mjeseca uspio je sasvim slučajno veseloj petogodišnjakinji dva put naletjet na put tako da joj se u konačnici ispričava.
Jedne svibanjske subote mlada je dama sa svojom bakom šopingirala na Dolcu. Čučnule su obje u potragu za izgubljenim krumpirom ne primjećujući gužvu koja se u trenutku počela stvarati oko njih. U idućem trenutku kad su podigle pogled kako je mlada dama rekla “Mama, ja sam vidjela samo puno nogu u crnim nogavicama”.
Andrej Plenković sa svitom osiguranja praćen kamerama ljubazno joj se obratio riječima “Oprosti, mi smo tebi stvarno zasmetali”.
Poslovično, tješim se da je to damski, sramežljiva kakva jest samo ga je pogledala dok je njezina baka preljubazno odgovorila da je sve u redu. Pomaknule su se sviti i svita je otišla.
Dva dana nakon toga u Maksimiru dok se šetala s bakom Drago Prgomet je iskočio iza nekog štanda i pohvaljivao ljepotu šešira na na glavi mlade dame (bio je plavo bijeli naravno), a stotinjak metara dalje plješćući rukama pozdravio ju je Ivo Josipović. Naravno, ne poznaju se. Majci sam tada rekla: “Mama, ti samo nevolje privlačiš”, a mama je pokazivala na malu “Ništa ja, to ti sve ona”.
I zaboravila bih ja te smješne scene da se evo nije ponovilo. Ovaj put je rujanska subota i pije se subotnja kava u gradu. U onom kafiću gdje imaju neke knjige po stolovima. I uleti nam do stola sladak mali klinac pun energije i baci se odmah na tešku knjigu koju je mlada dama taman kibicila pogledom da će je listati. Ja naravno gledam u mobitel i vidim samo klinca i ruku koja ga povlači natrag. Mlada dama gleda prema gore očiju raširenih.
– Oprostite molim vas – izgovara Andrej Plenković vukući maloga, ja se smijem i kažem “Sve je u redu” i kažem i klincu:”Možeš ti sunce uzeti knjigu ako ti nije teška” Mali vuče knjigu, skoro mu pada. – “Nije mu teška” kaže Andrej, stalno smo tu pa se ponaša kao doma”. Mali nosi knjigu, mlada dama govori “Ali mama ….”, Andrej ponavlja “Oprostite, molim vas…”, ja se smijem “Sve je u redu”… kasnije pitam mladu damu “Bi li ti otišla po svoju knjigu, možeš slobodno” …. kaže ona s kiselom facom na licu uvrijeđena: “Ne bih”.
E sad… čekamo treći susret. I ostaje pitanje, kako je moguće da netko tako silno i beskonačno bahat na TV ekranu zvuči tako skrušeno kad se ispričava?
