NEKAD I SAD: Goran Aleksić – Politika je postala vrlo unosan biznis, kakav nikada nije bio za vrijeme socijalizma

Podijelite članak
Goran Aleksić (Foto: Facebook)
Piše: Goran Aleksić

U onome jednoumnom jednopartijskom sustavu nije se moglo značajno napredovati bez ulaska u KPJ odnosno SKH. Moglo se doseći određeni nivo u hijerarhiji poduzeća u nižim upravljačkim strukturama, ali se nije moglo napredovati prema vrhu bez članstva u partiji – piše Goran Aleksić, saborski zastupnik SNAGA-e.

U takvome sustavu, nije bilo borbe među političkim plemenima, nije bilo borbe za prevlast jedne partije u odnosu na drugu, treću i četvrtu. Ali, nije bilo niti mogućnosti da se javni resursi, javna poduzeća, općenito velika poduzeća privatiziraju. Privatnici su bili samo manji biznismeni koji su otvarali bircuze, manje gostionice i restorane, autoprijevoznici, zanatlije i slično. I svaki takav privatnik koji je bio vrijedan, bio je gospodin čovjek s puno novca, puno više nego radnik ili čak menadžer u nekom manjem državnom poduzeću.

Javni dug Socijalističke republike Hrvatske na kraju ere bio je oko 2,5 milijardi dolara, a tome možemo dodati još i oko 5 milijardi dolara stare devizne štednje, jer banke su bile u banani, bile su državne, i država je te dugove morala servisirati, što je i učinjeno uglavnom uspješno. Možemo reći da je bilo ukupno 7,5 milijardi dolara državnog duga prema vjerovnicima i građanima.

Danas, za razliku od tada, ne vlada jednoumlje i jednopartijski sustav. Ali, samo naizgled. Veliki broj bivših članova partije i upravljačkih struktura iz onoga sustava koji su na vrijeme shvatili trenutak u vremenu, omastili su brkove kroz privatizaciju i pretvorbu bivših manjih i većih državnih odnosno društvenih sustava. Stekli su značajnu moć tijekom demokratskih promjena u RH. Moć se očituje prije svega u financijama, onaj tko ima novac, taj ima i moć. Za razliku od nekad, mali poduzetnici danas se itekako moraju izboriti za svoje mjesto pod suncem. U političkome smislu, vlada prava borba među strankama za prevlast.

Pod krinkom različitih ideologija, jedino što uistinu postoji jest borba za svoj dio kolača. Ideologije su samo krinka, dok je istinska samo bitka za moć. I danas, kao i nekad, važno je biti dio političke elite da bi se napredovalo na društvenoj ljestvici. Rijetki su slučajevi gdje pojedinci izvan politike dobivaju upravljačke i menadžerske pozicije. Vojnici stranaka nagrađuju se unosnim radnim mjestima. Politika je danas profesija, dok je nekad uglavnom bila volonterski posao, radilo se u poduzećima, a politički se volontiralo. Naravno da su funkcioneri imali određene povlastice, ali daleko je to od današnjih političkih profesija tisuća i tisuća različitih političkih profila.

Svatko danas može biti političar, jer na izborima vi sve nas plasirate na radna mjesta na kojima se može reći – radio ne radio, plaća teče, radni staž teče, četiri godine sam tu, a kasnije kaj bude. Javni dug danas iznosi 42 milijarde dolara, što je za 460% više nego javni dug zajedno sa starom deviznom štednjom za RH kao nasljeđe od SRH početkom 90.ih. BDP nije rastao u troznamenkastim brojkama, a to znači da je javni dug narastao u odnosu na BDP nekoliko puta brže.

Zaključujem da je sve što smo društveno stvorili i ostvarili tijekom neovisne Hrvatske utemeljeno na ogromnom rastu javnoga duga, koji nije praćen adekvatnim rastom BDP-a. Zaključujem da je od 90-ih naovamo politika postala vrlo unosan biznis, kakav nikada nije bio za vrijeme socijalizma. Zaključujem da smo na putu koji je samo nastavak puta kojim smo krenuli 90.-ih. Zaključujem da u ovome trenutku ne vidim svjetlo na kraju tunela, nego vidim da ćemo demografski padati, da će biti sve više umirovljenika, a sve manje radnika, i da postoji velika opasnost od kolapsa sustava u roku od 15 godina. Uzeo sam tih 15 godina onako iz trbuha.

Krajnje je vrijeme da državu preuzmu na upravljanje ljudi koji će biti beskompromisni, koji žele državu reformirati istinski, i koji mogu državu dovesti u stanje održiva gospodarstva. Jako je puno bogatih pojedinaca u Hrvatskoj, neki od njih bogati su jer su vrijedni, ali veliki broj njih bogato je zbog toga jer ih je politička vatra jako dobro grijala i ugrijala. Jako je puno povlaštenih, koji sišu sustav nemilice.

Za početak ne bi bilo loše smanjiti broj profesionalnih političara, koji primaju razne plaće i naknade, za barem 1/3. Nagle promjene zasigurno nisu moguće, ali postupno je moguće sustav dovesti u ravnotežu. 1/3 manje plaćenih političara u svim sferama, bio bi dobar početak. Da bi se to ostvarilo potrebno je mijenjati izborni i druge zakone. Potrebna je organizirana ekipa za resetiranje sustava, koja u ovome trenutku nije vidljiva na horizontu. S jedne strane imamo ukorijenjene paradigme, a druge strane imamo nadobudne populiste, a ja ne vidim nigdje dobronamjerne realiste koji bi istinski upregnuli sve svoje umne i druge kapacitete prema boljoj sutrašnjici.

I ja sam dio političkih profesionalaca u ovome trenutku. I ja sam jedan od onih koji materijalno ne odgovara nikome za rad koji obavlja. Jedina istinska odgovornost koju imam jest prema sebi samome, i prema svojoj savjesti. U tome duhu, smatram da radim istinski ono zbog čega sam izabran, ali ipak ću na kraju ocjenu prepustiti svima onima za čija prava radim, i za čija prava aktivno djelujem.

U međuvremenu se nadam da će se dogoditi nekakav širi duhovni prevrat, i da će se pojaviti organizirana politička ekipa spremna i voljna mijenjati naše društvo bez ulizivanja bilo kome, sa samo jednom namjerom – da se hrvatsko društvo uredi u održivo društvo. I da pritom budu spremni platiti svaku cijenu koju moraju platiti. Takvim ljudima svakako bih dao svoje povjerenje. Ako ih prepoznate, dajte im šansu.

Komentiraj