NAKON DEBAKLA KOŠARKE: Evo što o neuspjesima govori Dino Rađa

Dan nakon završetka kvalifikacija za Svjetsko košarkaško prvenstvo u Kini, na koje se Hrvatska nije plasirala, preko svog Facebook profila oglasio se predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza Dino Rađa.

“Svaki rezultat je samo ogledalo rada u prošlosti, tako da ovo što se dogodilo nije slučajno, isto kao što nije slučajno što se to događa baš nama, i tako već 20 i kusur godina. Svi zajedno trebamo konačno izvući glave iz pijeska i početi realno gledati na stvari. Mi s najboljim igračima odavno nismo više vrh europske košarke, a bez njih smo još niže.”

U nastavku svoje objave Rađa otkriva “u kojem grmu leži zec” i tko je zapravo najodgovorniji za dugogodišnje neuspjehe hrvatske košarke:

“Sukus svega je da treba puno više raditi. U prvom redu klubovi i igrači individualno… Samo i isključivo krvavi rad, red i disciplina te odricanje od normalnog života. To je jedini put naprijed. I možemo Stojko i ja otići, može doći sveti Ivan Pavao za predsjednika i trenera, ali nećemo ni milimetar naprijed ako se ne krene raditi puno bolje. Svaki klinac treba se pogledati u ogledalo i reći što hoće. Svaki klub će morati isto tako drastično unaprijediti rad. I zato apeliram na sve da ovo ne shvate kao skidanje odgovornosti, jer i mi u Savezu uzimamo svoj dio na leđa, nego kao put da se izađe iz svega ovoga…”

Problem je, dakle, iz perspektive predsjednika Stručnog savjeta HKS-a u samoj bazi piramide hrvatske košarke, u klubovima. Točnije, u njihovu lošem radu. Onim istim klubovima koji mjesecima nisu u stanju platiti igrače i trenere i koji su svakim danom sve siromašniji i siromašniji. Neki su se zbog toga ugasili, nestali preko noći, dok većina živi u problemima i dugovima koje prenosi iz sezone u sezonu.

Cedevita je u ovom trenutku jedini hrvatski košarkaški klub koji financijski normalno funkcionira. Većina klubova koji su nekada stvarali vrhunske igrače ne participira u regionalnoj ABA ligi, koju je iz privatnih interesa blagoslovio upravo Hrvatski košarkaški savez i time nacionalnu ligu i klubove gurnuo u drugi plan, učinivši ih sponzorski potpuno nezanimljivima. Hrvatski košarkaški klubovi nikada nisu bili siromašniji i nikada se o njihovoj sudbini nije manje brinulo. Je li moguće, kao što je rekao Željko Jerkov, da su u 70-im godinama prošlog stoljeća klubovi imali bolje uvjete nego danas?

Je li Dino Rađa iz perspektive dugogodišnjeg predsjednika i stručnog savjetnika u Košarkaškom klubu Split mislio kao što misli danas, da su klubovi i nerad u njima najveći problem hrvatske košarke? Dok se ne riješi problem financiranja baze hrvatske košarke i problem financiranja seniorskih momčadi u košarkaškim klubovima, gledat ćemo isti film koji gledamo godinama: svi idu naprijed, a mi idemo nazad.

Prvo može i mora riješiti lokalna zajednica, a drugo samo država, recimo poreznim olakšicama za sponzore. Na čelu te inicijative i pritiska na državne institucije prije svih bi trebao stajati netko od čelnih ljudi HKS-a, netko s autoritetom stanara košarkaškog Hall of Famea, netko poput Dina Rađe.