NA SUDU ZBOG BEĆARCA: Pjevao policajki: “Mala moja, ti u plavoj bluzi, priđi bliže pa mi se na**zi”
Prošlo je nešto više od tri godine nakon što je Branimir Čolaković iz Šaga, najpoznatiji domaći bećar i član HKUD-a Valpovo 1905., saslušao oslobađajuću presudu sutkinje Prekršajnog suda Osijeka, Stalne službe u Valpovu, Dunje Bertok.
Oslobodila ga je krivnje zbog pjevanja bećarca policijskoj službenici Mariji Iličić, ali je ovih dana bio neugodno iznenađen kada mu je stigao novi sudski poziv za glavnu raspravu u slučaju Bećarac koji ide na – ponovno suđenje.
Tako je odlučio sredinom listopada ove godine Visoki prekršajni sud RH, prihvativši žalbu Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Belišće, na oslobađajuću presudu, zbog “pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja”. Idućeg će tjedna tako i okrivljenik Čolaković i PP Belišće kao tužitelj, zajedno sa svjedocima pred sutkinjom ponovno pokušati rasvijetliti okolnosti događaja od 28. lipnja 2015., na Ljetu valpovačkom, kada se dogodio istinski presedan i u povijesti domaće etnomuzikologije i pravosuđa, odnosno netko je na sudu završio zbog – pjevanja bećarca.
Čolakovića se tereti da se činom pjevanja bećarca policijskoj službenici ogriješio o Zakon o ravnopravnosti spolova, a kasnije mu je optužnica nadopunjena i novom optužbom da je tim činom uvrijedio i omalovažio policijsku službenicu prilikom vršenja službe, za što je predviđena i zatvorska kazna u trajanju do 30 dana, piše Glas Slavonije.
Podsjetimo, Branimir Čolaković kao član domaćeg HKUD-a Valpovo, sudjelovao je u mimohodu folklornih skupina ulicama Valpova. Kada je prolazio u blizini policijske službenice koja je osiguravala skup, pjevajući različite bećarce Čolaković je zapjevao i bećarac: “Mala moja, ti u plavoj bluzi, priđi bliže pa mi se naguzi. Što j‘ u pjesmi to se pjevat‘ smije, lud bi bio ‘ko bi zamjerio!”.
Nedugo nakon toga, Čolaković je pozvan na razgovor u Policijsku postaju Belišće, gdje je shvatio da je sve to duboko povrijedilo policijsku službenicu i da će cijela ova priča s pjevanjem njemu omiljenog folklornog repertoara dobiti sudski epilog.
Čolaković i danas tvrdi da mu pjevanje bećaraca tada, kao i u bilo kojoj drugoj prigodi, nije imalo za cilj vrijeđanje bilo koga, jer poznato je da bećarac forma čiji smisao i jest da bude lascivan, dvosmislen, vrckav, i rijetko kad je upućen samo jednoj osobi te služi za uveseljavanje većeg broja ljudi.
Oduvijek je znano da od bećarca nitko nije pošteđen, jer on je svojevrsna tribina na kojoj se mogu pronaći apsolutno svi, i nema razloga da se itko ljuti.