MAJA SAČER: Sustav nastavlja s porobljavanjem – njima paše da ljudi spavaju!

Podijelite članak

maja sačer

Koja je suštinska razlika između budnih ljudi i spavača? – pita se naša spisateljica Maja Sačer i pokušava dati neke odgovore iz svoga kuta.

Ovo je njezina objava na Facebooku:

U identifikaciji, u doživljaju SEBE. Budni ljudi se poistovjećuju sa svojim Pravim Sebstvom, Apsolutom, Jednotom koja Jesmo, za razliku od spavača koji su zaboravili tko su, pa se poistovjećuju s likom/čovjekom kojeg glume u igri/predstavi koju zovemo život i misle da su odvojeni od svih i svega ostalog.

Zato više ne mogu biti feministica, čak više ne dobijem šiz na muški šovinizam ili mamine sinove.  Jednostavno, ne vidim više niti Sebe kao ženu, niti muškarce kao nešto različito ili odvojeno od Sebe. Ja Sam Ona Koja Jesam i samo glumim ženu u ovoj predstavi.

Katkad se teško mentalno ‘odcijepiti’ od igre koja je toliko realistična, a ponekad i strašno zabavna. Čitala sam o nekoj curki, tu iz naših krajeva, koja sanja ovaj san na jedan uistinu poseban način. Ona proživljava Cjelinu, odnosno uopće ne percipira ‘odvojenost’ između sebe i drugih ljudi i stvorenja, što je nama ‘normalno’. Ona odmah zna sve što netko misli i osjeća i to osjeća kao vlastite misli i osjećaje. Nije stoga neobično da je u stanju komunicirati s drvećem, a prije polaska u zatvor-školu, znala je komunicirati i sa životinjama. Osim toga, ova curka ima toliko široku percepciju da vidi bića koja mi ne vidimo, recimo umrle ljude, ali i parazitske entitete koji nam sišu energiju.

Ova je curka imala spontano, mogli bismo reći mistično, iskustvo odvajanja ili odfokusiravanja od igre. Vidjela je sebe izvan tijela, kao nekakvu jezgru od svjetla oko koje se odmotava omotač njenog života. Vidjela je sebe kao dio beskrajne svjetlosti i bilo joj je jasno da je život tek san.

Spavači to ne znaju pa za sebe kažu da su čovjek, ljudsko biće i to često u kontekstu ‘samo’ čovjek, koji ima vrline i mane, koji je nesavršen i neznalica, čime sebe automatski ponizuju jer ne znaju koliko su veličanstveni. Mi nismo ‘samo’ čovjek. Mi smo Kreator, znači, itekako možemo utjecati na ovu igru i ne moramo glumiti robove. To nas psiho-sustav uporno pokušava uniziti i prevariti kako bi nas lakše kontrolirao.

Da bismo se probudili, ne moramo proživljavati mistična iskustva nalik opisanom. Ako već samo na intelektualnom nivou osvijestimo da je život igra, ništa ozbiljno, ništa stvarno, ako osvijestimo da Jesmo Svijest koja se samo igra, to je početak. Kad se probudimo, ne budimo se zapravo, jer bi to značilo da smo se odfokusirali od igre i ‘vratili se’ u izvorno stanje čiste Svijesti. Biti budni u igri, dok živimo ovaj život, znači da budni sanjamo, kao u lucidnom snu, u kojem smo svjesni da sanjamo i sve se čini jednako stvarnim kao na ‘javi’.

To što ogromna većina ljudi duboko spava samo znači da još nije vrijeme da se probude. Neki se ne bi ni htjeli probuditi jer je nekad lakše ne znati. No to ne znači da sustav neće nastaviti sa svojim planom totalnog porobljavanja. Dapače, njima paše da ljudi spavaju. Nema nam druge nego da se probudimo.

PISALI SMO:

IVAN PERNAR: Presude Praljku i drugima HDZ-ovci prihvaćaju s dozom agresije – čitajte OVDJE.

Komentiraj