MAJA SAČER O POLITIČARIMA: Živi zid je pokret otpora prema “finoj” tiraniji

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Kažu da su političari odraz društva koje predstavljaju. Volimo kritizirati političare, posebno one na vlasti, no mislimo li da smo toliko drukčiji od njih? – pita se naša spisateljica Maja Sačer, koja iz svog kuta oslikava politiku i političare na našoj političkoj pozornici.

Koliko nas bi se bez problema i bez skrupula koristilo povlaštenim položajem, kralo kroz državne firme, primalo mito da izglasamo neki zakon, priskrbilo golemu imovinu za sebe, djecu i potomke do 17. koljena da smo na njihovom mjestu? Bismo li zbilja bili pošteni, odgovorni, bismo li stvarno radili za opće dobro? Ili samo za vlastito? Budimo iskreni. Ako bi ogromna većina nas radila isto što i prodane duše, što to govori o nama? Dakle, imamo upravo onakvu vlast kakvu zaslužujemo. Ili?

Politika, kao zanimanje, privlači određeni tip karaktera, a upravo takvi trebaju psiho-sustavu. Iluzorno je očekivati da će kupljeni i prodani političari (bilo koje boje) nešto promijeniti, osim na gore. Uglavnom se radi o kukavicama, oportunistima, lopovima, nemislećima, narcisima i sociopatima. Njihov je jedini interes vlastiti i onaj njihovih gospodara. Boli njih đon za nas i naše probleme (koje su namjerno prouzročili). Dapače, za to što su dobro odradili svoju zadaću – uništenje gospodarstva i osiromašenje ljudi – bit će nagrađeni super plaćenim poslovima u UN-u, NATO-u i sl. Dakle, oni su se za sebe i svoje pobrinuli i za sve drugo ih boli đon.

Ti likovi mogu imati i dijagnoze. Kako piše Ratko: “…pa je tako DKE danas definiran kao ‘kognitivna sklonost neukih ili neobučenih osoba ka donošenju neadekvatnih odluka ili netočnih zaključaka baziranih na neprepoznavanju vlastite inkompetencije’. Takve osobe zbog odlučnosti, narcisoidnosti i ambicioznosti često preuzimaju ključne pozicije u interesnim skupinama, najčešće političkim, te na temelju prepoznavanja sličnih obrazaca i dijagnoza – sebi iste plasiraju na pozicije društvene i političke moći. Kompleks više vrijednosti i iluzija superiornosti stvaraju negativnu selekciju koja je sama po sebi sve prihvaćenija jer ne iziskuje na početku spomenutu meritokratsku jednadžbu inteligencije i truda ka stjecanju vještina i znanja, kao ni posjedovanje kritičkog razmišljanja, odnosno razmišljanja uopće.”

Srećom, katkad politika privuče i one druge, poštene ljude koji tu vide mogućnost za djelovanje u korist čovjeka. Odličan je primjer Živi zid, kojeg doživljavam kao svojevrsni pokret otpora postojećoj, ‘finoj’ tiraniji, jer definitivno nije tipična politička stranka. Možda zato mnogima djeluju neozbiljno. Možda zato što jedini rade u korist čovjeka, a to nekako nije svojstveno političarima. Možete li zamisliti nekog od onih kupljenih i prodanih da sprječavaju deložacije i izlažu se neugodnostima i kaznama? Ti su valjda ozbiljni jer su ulickani u odijelima. Kad oni tako ulickani govore svoje naučene laži, propagandu i besmislice onim robotskim glasom, očigledno ljudima zvuče ozbiljno.

No to sve znamo. Postavlja se pitanje, zašto ih i dalje podržavamo? Tko je ovdje zapravo lud, psiho-sustav ili mi koji još nasjedamo na njihove obmane i manipulacije? Ako nas prevare jednom, okej, to se svakom može dogoditi. Ako nas prevare drugi put, dobro, možda smo imali loš dan ili mamurluk. Ali ako nas prevare treći, četvrti, pedeseti put, onda nešto ne štima s nama.

Kako bi bilo da, za promjenu, prestanemo vjerovati ovim ulickanim klaunovima i počnemo vjerovati sebi? Vidjeli smo na primjeru nedavnih požara da možemo. Ako se udružimo i organiziramo. Ako djelujemo. Ako smo složni. Tada možemo činiti čuda. Koliko još dok se konačno ne probudimo i vratimo natrag svoju moć?

PISALI SMO: MAJA SAČER: Je*i ga, nismo slobodni, ali kako uvjeriti robove da nisu robovi?! – čitajte OVDJE.

Komentiraj