MAJA SAČER O DVOMIŠLJENJU: Tom kontrolom uma prodaju nam ratove, strahove i mnoga sra*ja

Podijelite članak

maja sačer

Što je dvomišljenje? Na koji način zarobljava čovjekov um? Imamo li kakav primjer u praksi? Na ta je pitanja pokušala odgovoriti naša spisateljica na svojoj stranici na Facebooku “Maja Sačer o istini i lažima”.

Ovo je njezina objava:

Orwell nije bio vidovit kad je pisao o dvomišljenju, novogovoru, vječnom ratu (šifra: terorizam), Velikom bratu, nego insajder kojemu su planovi psiho-sustava o masovnom porobljavanju čovjeka bili poznati pa ih je iskoristio u svom romanu, ‘1984.’

Dvomišljenje se definira kao „odbijanje ili nesposobnost da se uvidi kontradikcija, kao i imati dva kontradiktorna mišljenja istovremeno, te vjerovati da su oba istinita.“

Orwellovim riječima dvomišljenje ili dvogovor jest: „Znati i ne znati, biti svjestan potpune istinitosti i istovremeno govoriti pažljivo smišljene laži (političari su u ovome maheri, op. a.), u isto vrijeme imati dva mišljenja koja se poništavaju, znajući da su kontradiktorna i vjerujući u oba, koristiti logiku protiv logike, odbacivati moralnost i prikazivati se moralnim, vjerovati da je demokracija nemoguća i da je Partija [vlada] zaštitnik demokracije, zaboravljati sve što je potrebno zaboraviti, a zatim to prizvati u sjećanje u trenutku kad je potrebno i odmah ponovno zaboraviti: i iznad svega, primjenjivati isti proces na sam proces. Ovo je vrhunac suptilnosti: svjesno izazvati nesvjesnost, i zatim, opet, biti nesvjestan hipnoze koju ste upravo izveli. Čak i razumijevanje riječi ‘dvomišljenje’ uključuje korištenje dvomišljenja.“

Ja bih to nazvala oblikom šizofrenije, a u praksi je češće nego što mislimo. Recimo ova izjava Georgea Busha mlađeg: „Vidite, mi volimo… mi volimo slobodu… Oni sve mrze; mi sve volimo. Oni djeluju iz mržnje; mi ne tražimo osvetu, mi tražimo pravdu iz ljubavi.“ Dakle, ovaj manipulator i psihopat želi da pučanstvo vjeruje da je ljubav isto što i masovno ubijanje civila.

Popularno dvomišljenje imamo u našem vrlom potrošačkom društvu, a glasi: „Troši da bi uštedio.“ Jasno je kao dan da ovakve ‘akcije’ potiču potrošnju i nemaju veze s uštedom jer nas mame da umjesto jednog proizvoda, koliko nam treba, kupimo dodatna dva ili tri koja nam ne trebaju, i u konačnici potrošimo više. Ali nema veze. Uštedjeli smo!

Nevjerojatno rašireno dvomišljenje (kognitivna disonanca) nalazimo u umovima koji sebe klasificiraju kao vjernike. S jedne strane, i tim je umovima evidentno da je crkvena kasta odnarođena, da se kupaju u zlatu i parama dok narod, kojemu propovijedaju skromnost, gladuje. I vide ti vjerni umovi da tu nešto ne štima. No s druge strane, bespogovorno prihvaćaju dogme i slijepu vjeru u božanstva kojima im ista ta kasta ispire um.

Dakle, nema veze što su, eto, ti crkvenjaci kradljivi, lažljivi, nekad čak i zli do srži (šifra: pedofili), naš um će napraviti ovu mentalnu akrobaciju dvomišljenja, pa će prihvatiti kao istinu dvije proturječne tvrdnje: jedna je da je ta kasta propovjednika vidljivo nemoralna, ali zato ono što oni propovijedaju je okej. Vidim da su zločesti, ali nema veze, svejedno ću vjerovati svemu što govore. Hej, pa to ima savršenog smisla!

Ovom vrstom kontrole uma psiho-sustav nas navodi da prihvatimo sranja koja, kad bismo koristili zdrav razum, ne bismo nikad prihvatili. Pa nam tako mogu prodavati ratove, strahove od babaroga, sumanutu potrošnju i kad kola idu nizbrdo, laži o gospodarskom napretku, što god im padne na pamet.

No ne moramo glumiti ovce ako ne želimo. Možemo osvijestiti ove smicalice i ne prihvaćati ih. Možemo, za promjenu, početi misliti svojom glavom. Pa zato je imamo.

Komentiraj