MAJA SAČER: Je*i ga, nismo slobodni, ali kako uvjeriti robove da nisu robovi?!

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Kako uvjeriti robove da vjeruju da nisu robovi i da misle kako su slobodni? – pita se ovaj put Maja Sačer, naša spisateljica i otkriva koji je jedini način osloboditi se svih tih okova.

Na Facebooku, na stranici “Maja sačer o istini i lažima” piše:

Stalno im ponavljaj da su slobodni. Pa tako slušamo kako smo slobodni činiti ovo, slobodni ići tamo, kako živimo u slobodnoj (demokratskoj) zemlji. Kad nešto čujemo bezbroj puta, to postaje istina, je li tako? I tako vjerujemo/mislimo da smo slobodni. Nepodnošljiva nam je pomisao da pogledamo u naše okove. Ovo je poprimilo nakaradno-komične oblike u SAD-u – što im više slobode oduzmu, to više dreče o slobodi.

Skrivaj od robova rešetke zatvora, neka sami glume vlastite čuvare. Daj im bezumnu zabavu i medijski cirkus umjesto informacija da im odvratiš pozornost od okova u kojima se nalaze. Izmisli novac kao dug, natjeraj ih da rade (robuju), ali nemoj im platiti niti za osnovne potrebe – neka uzimaju kredite, a ti slobodno mijenjaj kamatu ili tečaj tako da ga nikad ne otplate. Daj im norme i kazne ako ih prekrše. Stavi ih u kalupe, makni ih od prirode, skockaj im svaku sekundu života po špranci i špagici kako bi otupjeli i oboljeli od dosade i praznine, a onda ih nakljukaj drogama/alkoholom/lijekovima da zaborave na svoje ropstvo.

Jebi ga, nismo slobodni. Psiho-sustav ljude doslovno doživljava i tretira kao svoje vlasništvo. Ne možemo niti promijeniti ime bez dozvole i naknade. Pa mi plaćamo za vlastito ropstvo! Ne možemo napustiti ili ući u zemlju bez dozvole ili makar dokumenta (koji smo platili) koji potvrđuje da smo ‘vlasništvo’ neke fikcije koju zovemo država. Ne možemo se čak niti odreći državljanstva osim ukoliko ne prihvatimo drugo državljanstvo. Vidite, sustav inzistira da budemo nečije ‘vlasništvo’. A robovi su nečije vlasništvo. Ovi luđaci to čak imaju papirnato, u dokumentima poput rodnog lista, zakonima i kojekakvim skrivenim, tajnim i prešutnim ugovorima. Onaj famozni ‘društveni ugovor’ kojeg nitko nikad nije vidio ni potpisao, ali nema veze. Sustav koristi perfidne smicalice kako bi dobio naš navodni pristanak da budemo robovi. Pazite, njima treba naša suglasnost da budemo robovi! I mi im je bespogovorno dajemo!

Ne možemo odlučiti primati plaću u gotovini. Nismo slobodni ne raditi (robovati za siću) ili barem ne ovisiti o nekome tko radi ako želimo jesti (preživjeti). Nismo slobodni odlučiti želimo li ili ne cijepiti djecu. Normama i zakonima nam dirigiraju što moramo, što ne smijemo, što je zabranjeno, što je dobro, što je loše, u konačnici, što je uopće ‘normalno’. A svakoga tko se ne uklapa u društveno prihvaćene (od društvenih inženjera nametnute) kalupe ‘normalnog’ potrebno je kazniti kako bi se ‘unormalili’, recimo porugom, zadirkivanjem, izoliranjem, prijetnjama, a nekad i nasiljem.

Zašto je psiho-sustavu toliko bitno da živimo u lažnom uvjerenju da smo slobodni? Pa kad bismo znali da smo zapravo robovi u zatvoru uma/tijela/duše, možda bismo pokušali zbrisati. Možda bi nas zanimalo što se nalazi izvan tora u koji su nas smjestili. Tko zna, možda bismo se čak pobunili protiv nepravdi i tiranije koja sve više postaje očita.

Lijek je u buđenju Svijesti, u neposluhu, otporu, pobuni. I to onoj koja ne dolazi iz ogorčenosti, frustracije i straha nego iz srca.

PISALI SMO:

ŽENE U BORBI ZA KRUH: U zemlji popova i lopova one čekaju kruh u pola cijene! – čitajte OVDJE.

NEČUVENO: Bivši župnik ukrao kip Gospe iz crkve u Gradištu – čitajte OVDJE.

Komentiraj