MAJA SAČER: Hrvati imaju novu vjeru i hrvatski san – bijeg iz zemlje!

Podijelite članak

odlazak, mladi

Naša spisateljica Maja Sačer na svojoj stranici “Maja Sačer istine i laži” na Facebooku ovaj se put bavi svim mogućim vjerama koje su nam nametnute, pa i vjerom u slobodu koja vodi na put iz Hrvatske, pa poziva na to kako ljudi moraju postavljati pitanja, a ne šutjeti.

Ovo je njezina objava:

Jedno od smješnijih uvjerenja (vjera, vjerovanja) mi je ono o odvojenosti države i Crkve (uz vjeru u demokraciju, neovisnost sudstva i Isusa, naravno). Zato su valjda čelnici države uvijek u prvim redovima na polnoćki u katedrali. Zato valjda ogroman dio poreznog kolača ide Crkvi. Zato valjda imamo vjeronauk u školama. Zato valjda niču crkve k’o gljive poslije kiše, kladim se da imamo više crkvi nego vrtića. Doduše, vrtići nam više ne trebaju, a mjesta za ispiranje mozga i zarobljavanje duha nikad previše. Aha. Odvojeni su. K’o prst i nokat. K’o oko i zjenica. K’o lisica i krzno. K’o vrag i rogovi.

Ali kad živimo u svijetu laži i neznanja, ne preostaje nam drugo nego vjera, vjerovanje, uvjerenje. U nekoga. Ili nešto. Poput štaka na koje ćemo se osloniti jer ne znamo hodati. Znanje isključuje vjeru, nemamo potrebe vjerovati ako znamo, a manjak znanja ostavlja prazninu koju mora popuniti vjera. Inače našem reptilskom mozgu nešto fali. Treba mu vjera u nešto, bilo što ili sve što je u ponudi. A psihopati su se pobrinuli da svakom tipu ovčice mogu podvaliti vjeru u nešto. Autoritet. Vlast.

Ovo su najvažnije vjere i njih ništa ne smije uzdrmati. Vjera da nam treba vlast i autoritet koji će upravljati našim životima jer smo mi ipak, djeca, ovčice, i ne bismo to znali sami. Pa vjera u kapitalizam i slobodno tržište. Znate ono, svi imaju jednake šanse za uspjeh ako se samo potrude, bla, bla, bla. Socijalizam. Novac. Demokracija je posebno urnebesna. Kao narod vlada jer kao narod nešto bira – ha, ha, ha, ha! Znanost. Djed Mraz. Trodioba vlasti (znate na koju mislim – Otac, Sin i Duh Sveti, naravno). Ljudi vjeruju da zakonodavna vlast donosi zakone, da ih izvršna izvršava, a da je sudstvo nekakav neovisni korektiv. Ha, ha, ha, ha, ha! Tu je i srodna, vrlo popularna vjera u pravnu državu, jednu jako lijepu iluziju.

Božanstava, bogu hvala, ima svih vrsta, svatko može odabrati svog favorita. Ako su vam božanstva bez veze, nema problema, imamo mi i puno svetaca, dozvoljeno je više vjernika po svecu. Sloboda. E, to je nešto u što robovi osobito vole vjerovati. Šta ćeš, kad je nemaju. Moraš misliti pozitivno, vrlo simpatično uvjerenje. Američki san. Može i hrvatski. Onaj o bijegu iz zemlje ako se već ne možemo uhljebiti ili u prijevremenu mirovinu. Ma super su te vjere, vjerovanja i uvjerenja. Osobito su korisne kad treba zavaditi robove kako bi se njima vladalo. Ne, moja je vjera (neznanje) bolja od tvoje vjere (neznanja). Tragikomično.

Međutim, pravi problem nastaje ako pokušate srušiti umu vjeru u njegove iluzije. Nevjerojatno je jednostavno uvjeriti umove u najveće i najluđe laži, e, ali pokušaj ih sad razuvjeriti da su vjerovali u gluposti i izmišljotine. Neće ići. Zašto? Pa ego! Ego ne može podnijeti da bi ispao budala jer je vjerovao u bajke i bedastoće. Pa će radije nastaviti u njih vjerovati.

Nije se lako snaći u ovom svijetu laži i obmana. Ali, ako želimo doći do istine, moramo napraviti onaj prvi korak. Moramo početi postavljati pitanja. To je prvi i ogromni korak u buđenju svijesti i uma – postavljanje pitanja. No mnogima to ne odgovara, ne samo psihopatima, nego i ovčicama. Jer vlada neko opće uvjerenje da je poznato manje-više sve što se ima znati pa što se sad tu imaju postavljati nekakva pitanja?

Koliko ljudi postavlja ikakva pitanja, a kamoli ona bitna, poput, tko sam? Pa što nisu znatiželjni? Ha, nisu jer se sustav potrudio da nam ubije znatiželju i potrebu za bilo kakvim propitkivanjem. To je tako zato što autoritet veli da je tako. I imamo biti kuš.

Ali nama se ne da više biti kuš. I zato pitajmo i propitkujmo sve, ne uzimajmo ama baš ništa zdravo za gotovo. I ne vjerujmo im ništa. Odgovore na naša pitanja možemo potražiti i sami. Ionako su svi bitni u nama.

Komentiraj