MAJA SAČER: Hoće li nas umjetna inteligencija potamaniti, ili kontrolirati?
Postavlja se pitanje, što s ogromnom količinom suvišnih ljudi koji neće imati gdje raditi? – pita se među ostalim naša spisateljica Maja Sačer, koja iz svog kuta oslikava što bi nam se moglo dogoditi u “igri” s umjetnom inteligencijom.
Je li netko misli da je umjetna inteligencija nešto super? Ne govorimo više o znanstvenoj fantastici, nego o sada. Sustav nas želi uvjeriti da je UI logičan i neizbježan korak u tehnološkoj evoluciji, no, to je, naravno, bulšit. Oni razvijaju samo tehnologiju koja im omogućava porobljavanje. Inače bismo već odavno imali teleportere kroz prostor-vrijeme.
Idemo probati riješiti sljedeći zadatak:
Oružje + umjetna inteligencija = ?
a) Mir u svijetu;
b) Terminatorska apokalipsa.
Odgovor: oboje. Nakon terminatorske apokalipse nestat će većina ljudi i bit će napokon mir u svijetu. Vidimo da je psihopatima ipak stalo, i mi i oni želimo istu stvar.
Jučer gledam fantastičnu Na rubu znanosti o umjetnoj inteligenciji pa sam tako naučila neke zanimljive stvari. Recimo, UI bi mogla zamijeniti 90% odvjetničkih usluga. Hoće li to značiti dokidanje odvjetničkog monopola i bezobrazno skupih tarifa ili će naj*bati i odvjetnici i mi s njima? UI neće samo zamijeniti obične šljakere, nego i profesije za koje je dosad trebalo visoko obrazovanje. Prevoditelji će nadrapati, među ostalima.
Postavlja se pitanje, što s ogromnom količinom suvišnih ljudi koji neće imati gdje raditi? Hoće li to značiti slobodu da napokon ne moramo crnčiti za crkavicu i možemo uživati u životu? Ili su sistemski planovi puno crniji? To me vraća na jedan film s Bruceom Willisom, Surogati iz 2009., a znamo da sustav voli najavljivati svoje planove kroz popularnu kulturu kako bi naš um prihvatio te debilane kao nešto normalno.
Dakle, što s viškom ljudi? Jednostavno, prvo će pokušati jedan ogromni dio potamaniti (sjetimo se bezbrojnih mjera depopulacije). Ono što ostane, navući će dijelom na droge i lijekove, a ostatak na virtualne igre i živote. Znamo kako besposleni ljudi počnu razmišljati, a kad razmišljamo, možemo uvidjeti katastrofu našeg položaja i, tko zna, možda poželimo nešto poduzeti, štajaznam, pobuniti se protiv tiranije. Nije slučajno sistemska deviza: Neka budu što zaposleniji kako ne bi mogli razmišljati.
E, ako sad uklone besmislene poslove zbog UI, onda će ljudima ponuditi surogat živote. I ovako su filmovi i knjige, među ostalim, zamišljeni da izazivaju u nama surogat osjećaje kako bismo ignorirali okolnost da nam fale pravi osjećaji i prava iskustva, i da su nam životi kronično isprazni, dosadni i banalni. Ali zašto to ne bi otišlo korak dalje? Zašto ne bismo cijeli život proveli na kauču, živeći surogat život u virtualnoj stvarnosti? Fantastično!
UI je zapravo jedan od mnogih alata kontrole robova i transformacije društva bliže onom psihopatskom idealu: Šačica ‘najzaslužnijih’ raspolaže s 99% resursa i love, ostali su na dnu, jadni, izolirani, siromašni, čipirani i pod totalnom kontrolom i non-stop nadzorom.
Što učiniti? Neki su se znanstvenici pobunili protiv UI i krenuli s peticijom prema UN-u, dakle, može se i protiv ovog dreka djelovati, a mi ostali bar možemo reći ne čipiranju. Ne mora naš film otići u ovom crnom smjeru, ta mi ga ipak pišemo, snimamo i režiramo. Odluka je, kao i uvijek, na nama