LAZAR GRUJIĆ: Ima li kraja gomilanju političkih funkcija?

lazar_grujic11

Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika, osvrnuo se na loš hrvatski izborni zakon koji omogućuje gomilanje funkcija i u krajnjoj liniji nerad onih koji su umislili da su Supermani i sjede u nekoliko fotelja.

Kako je loš izborni zakon jedan od najvećih problema aktualne demokratske situacije poznato je više manje svima koji donekle prate politiku, a takvih je u našem okruženju vrlo mnogo. Ne stoga što je zanimanje za politiku altruistički poriv, već glavni izvor egzistencije, napredovanja na poslu ili sličnih materijalnih benefita. Uz taj negativni efekt političkog klijentelizma želimo se osvrnuti na jedan drugi aspekt izbornog zakona o kojem se rijetko govori. Naime riječ je o gomilanju političkih funkcija te nevjerojatnim sposobnostima pojedinaca koji su ujedno saborski i gradski zastupnici, općinski vijećnici, ministri, predsjednici Nadzornih odbora, Upravnih vijeća, sportskih klubova, agencija pa čak i međunarodnih komisija.

Ne ulazeći u to imaju li političke stranke dovoljan broj kvalitetnih, školovanih i iskusnih svojih članova ili simpatizera za obnašanje državnih funkcija nedopustiva ja takva situacija. Još se sjećamo kako je Hrvatska narodna stranka u svojem najvećem zenitu lovila ljude po ulicama kako bi im po učlanjenju odmah osigurala neku odgovornu funkciju.

Tako bi promjenom izbornog zakona stranke bile prisiljene više pozornosti posvetiti školovanju i izobrazbi svojih članova i na temelju rezultata i zalaganja delegirati ih na odgovorne funkcije.

Na taj se način ne bi moglo dogoditi da se 15-ak saborskih zastupnika u aktualnom saborskom sazivu javilo za riječ jednom ili nijednom. I upravo na tom primjeru je vidljivo kako je nemoguće biti uspješan saborski zastupnik i recimo istovremeno gradonačelnik Velike Gorice. Zbog takvog izbornog zakona i nesudjelovanja sabornika u radu posljedice se osjećaju u kvaliteti saborskih rasprava, argumentaciji pri donošenju zakona ili se jednostavno otvara pitanje zbog čega plaćamo ovakve zastupnike.

No kao što smo napomenuli o tome se malo ili vrlo skromno može čuti u političkim krugovima sve dok to ne postane politikantsko pitanje. Pri tome mislimo na situaciju pri izradi novog statuta SDP-a koji ima, između ostalog, za cilj smanjenje gomilanja funkcija te uključivanje većeg broja članova u proces donošenja političkih odluka i preuzimanje odgovornosti. No što možemo kada su nam politikantske teme zanimljivije od otvaranja i rješavanja pravih političkih pitanja i traženje odgovora kako se izvući iz ralja korupcije, nepotizma i oportunizma koji su godinama rak rana naše društvene i političke scene.

Možemo se samo nadati kako će naši univerzalni i svestrani političari konačno shvatiti da na taj način dugoročno rade u prilog vlastite štete što ih jedino može trgnuti na promjenu mišljenja. U uspjeh drugih metoda, akcija ili upozorenja poput ovog nažalost previše ne vjerujemo, ali unatoč tome osjećamo moralnu obvezu i političku odgovornost da ipak na ovaj način reagiramo.