KULTURA: Marko Torjanac – Vlastodršci su 30 godina, a ne razumiju zašto je kultura uopće potrebna

Podijelite članak

marko torjanac

Piše: Marko Torjanac

Škorina kandidatura se pokazala dobrom, jer je odmah u prvi plan izbacila načine (probleme) financiranja javnih događanja, a time i kulture u gradovima i općinama diljem Hravatske – stoji u objavi našeg poznatog glumca i zagrebačkog gradskog zastupnika Marka Torjanca.

Torjanac u objavi na Facebooku pojašnjava zašto se uopće neki koncerti, poput Škorinog, finaciraju iz džepova građana.

Torjanac piše: Mnogi postavljaju pitanje zašto se koncerti poput Škorinog koji su estradni i imaju mogućnost samofinanciranja uopće financiraju javnim novcem umjesto da se troškovi namire od prodaje ulaznica.

E, pa evo zašto: Zato jer je narod desetljećima odgajan da su vrhunac kulturnog doživljaja i onoga sto jednu zajednicu kulturno povezuje i daje joj identitet – domoljubljem nabijene pjesme, pa se njima vlast ulizuje narodu.

Tu je sam Škoro i ostali najmanje ‘odgovoran’. Oni samo koriste situaciju koja im nudi dobru zaradu bez da sami moraju ulaziti u organizaciji koncerta. I ne može im se ništa zamjeriti.

Problem je u vlasti koja ima krive, točnije rečeno prioritete štetne po razvoj zajednice.

Javni novac se tako troši na populističke sadržaje koji mogu biti samoisplativi umjesto na prosvjetiteljske kojima se dižu kapaciteti zajednice pa zbog takvih nacionalnih derneka nema novaca za kazališne i plesne predstave, koncerte klasične glazbe, izložbe, fimske retrospektivne programe, knjizevne večeri, multimedijska događanja, umjetničke radionice za djecu i mlade iz svih područja, itd…

To je problem već 30 godina. Zadnjih 10 intenzivno. Većina Centara za kulturu i Pučkih učilišta izgubili su prosvjetiteljsku ulogu u svojoj zajednici (a to je zadaća s kojom su osnovani) i prisiljava ih se da posluju na tržišnim principima dok se novci za kulturu troše na derneke kojima vlast kupuje glasače.

To je zatvoreni krug koji vodi u pakao. Kulturni i intelektualni kapaciteti zajednice tako postaju sve manji i time je potrebno još više derneka.

A to je zato jer oni koji su u Hrvatskoj na vlasti već 30 godina ništa ne razumiju. Ne razumiju prije svega zašto je kultura uopće potrebna. Nije im jasno zašto je njihova zadaca jačati intelektualne kapacitete svoje zajednice. Velikom dijelom i zato jer se od njih osjećaju ugroženima.

Pa, pokušajmo objasniti…

Stvaranje kulturne i intelektualne jezgre neke sredine dugotrajan je posao koji se uništi preko noći. (Što su danasnje političke elite i učinile.)

Vlastodršci u Hrvatskoj, mahom ljudi nekulture ne razumiju da je jedna dramska kazališna predstava ili plesna ili dokumentarni ili ‘stari’ film, ili koncert klasične glazbe izuzetno važan za zajednicu iako neće imati masovnog odaziva kao npr. neki domoljubni koncert.

No, ona jezgra koju će ti kulturni sadržaji okupiti i zainteresirati je ključna za razvoj zajednice jer se u njoj nalazi intelekt te zajednice zainteresiran za dublje promišljanje i spoznaje i upravo su konzumenti takve kulture pokretači razvoja zajednice.

A ta jezgra, važno je znati, raste samo kontinuiranim radom i kontinuiranim ulaganjem u kulturne sadržaje. Ako dovedete tek jednu dramsku predstavu na njoj ćete imati malo gledatelja, no nakon desete ili dvadesete tj. nakon godinu ili dvije imat ćete pune dvorane.

Ako kontinuirano dovodite razne kulturne sadržaje i omogucavate mladima da se putem radionica njima bave, dobit ćete s vremenom građansku kulturu i mentalitet i u najmanjem mjestu ili općini.

Kultura tj. kulturne navike i kapaciteti zakednice stvaraju se i rastu polaganije od estradnih koji će na jednokratnom događanju okupiti tisuće, no s njega posjetitelji neće ponijeti nikakve spoznaje za razliku od kulturnih događanja koja će omogućiti intelektualni i duhovni tj. kulturni rast i pojedinca i zajednice.

Sadržaji, pitanja i opservacije koje građani međusobno izmjenjuju nakon odgledane dramske ili plesne predstave, filma, koncerta klasične glazbe ili knjizevne večeri povezuju ih na mnogo dubljoj, substancijalnijoj razini od domoljubnog koncerta. Time se osim novih spoznaja i snaženja intelekta među onima koji dijele ta iskustva stvara dublje povjerenje uzrokovano većom otvorenošću i (auto)refleksijom što i tom smislu nezamjenjivo snaži zajednicu.

No, znog tog nerazumijevanja čemu sve kultura sluzi i trošenja novca na populističke sadržaje koji služe političarima za ulaganje u vlastiti rejting, kultura je potpuno prognana iz većine gradiva i općina, a u onima koji je još održavaju, ima je sve manje. A to onda stvara i sve manju potrebu za njom, jer se građani nemaju prilike s njom uopće sresti.

Zato je sve osim par gradova u Hrvatskoj postala debela, primitivna provincija dok je nekada, i u Austro-Ugarskoj i u obje Jugoslavije, Hrvatska bila poznata upravo kao zemlja građanske kulture.
Koju su, da ironija bude potpuna, u svojoj neovisnosti uništili sami Hrvati.

Da. Nažalost, nitko nije pokazao takav prezir prema svojem narodu i njegovom kulturnom sto znaci intelektualnom razvoju kao vlastodršci u današnjoj Hrvatskoj.

Ispraviti to je velik posao. Devastacija je tolika da gotovo posvuda treba poceti iz početka. No, postoje načini. Prije svega to treba biti jedan od prioriteta vlasti, jer time diže kapacitete vlastitih građana i stvara bazen buduće intelektualne snage zemlje.

Kako se to konkretno postiže neću ovdje pisati. No, bas to je moj program kulture i razlog zbog kojeg sam se uključio u politiku.

No, dok se ne promjeni vlast po gradovima i općinama koja je gora od ikoje okupatorske (čast iznimkama!), Hrvatska nema budućnosti. Jer bez razvijene kulture nijedna zajednica ne opstaje.

Komentiraj