KOLUMNA: Milivoj Pašiček – Kad jaganjci utihnu, podignu ruke i ušutkaju saborske vukove

Podijelite članak

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Riječ cirkus nije nikako prava kada bi se opisalo sve ono što se može vidjeti i čuti u, kako uvijek zastupnici samodopadno kažu, visokom domu – Hrvatskom saboru. Rasprava o Poslovniku o radu Sabora to je najbolje pokazala, jer nije to bio cirkus, već pravi stampedo udružene oporbe protiv silovanja vladajućih, koji su Poslovnik htjeli zbrzati onako pod hitno, u pet minuta prije ponoći.

Naravno, nije prvi put da se važne teme stavljaju na dnevni red onda kada vladajućima odgovara kako bi se o njima što manje čulo i kako bi prošle bez rasprave i bez očiju građana. Tako je sada HDZ silovao proceduru i jedan važan akt kao što je Poslovnik, jer on uređuje cijeli parlamentarni život na duže vrijeme, stavio je na dnevni red po hitnom postupku u sitne večernje sate, vjerujući kako će sve proći s manje pozornosti i da će lakše utišati oporbu sa ciljem i da ih se posve utiša. Ali su se prevarili. Oporba im je priredila najdužu sjednicu u povijesti koja je potrajala cijelu noć, pa su neki zastupnici Živog zida, Mosta, SDP-a, SNAGA-e i GLAS-a u Saboru dočekali svoje kolege koji su jutrom došli na posao.

Uzalud su zastupnici oporbe u više navrata apelirali na predsjedavajuće iz HDZ-a Brkića i Reinera da se rasprava koje je već ušla u novi dan pomakne na jutro sljedećeg dana, no bez uspjeha. Tako se u maratonskoj noći odvijala borba za demokraciju i pravo na riječ i govor u uvjetima mraka bilo kakve demokracije u prostorijama najvišeg tijela demokracije. I uzalud je Robert Podolnjak, profesor ustavnog prava, ponavljao kako procedura oko Poslovnika nije dostojna demokratskog parlamenta, predsjedavajući Željko Reiner se na sve primjedbe oglušio i tjerao po svom ne bi li raspravu prikratio i ne bi li se već ujutro glasalo o Poslovniku, jer jaganjci stižu da sve izglasaju.

No, uhvatio se u zamku koju si je sam postavio. Bio je predlagatelj izmjena u Poslovniku, ali je potom zamijenio Milijana Brkića i sjeo na mjesto predsjedavajućeg Sabora. Iskoristili su to oporbenjaci i rešetali ga pitanjima na temu je li on predsjedatelj ili predlagatelj. Kao predsjedatelj ne može, rekli su, odgovarati na pitanja koja oni imaju za predlagatelja. Tražili su da se prekine sjednica jer nema predlagatelja. A Ivan Pernar je u jednom trenutku predložio da se Reiner šeće od mjesta predlagatelja do mjesta predsjedatelja, pa da sam sebi daje riječ.

Kapitulaciju, barem jednim dijelom, Reiner je priznao kada se na kraju u tri u noći u sabornici pojavio Milijan Brkić i ponovno zasjeo u fotelju predsjedavajućeg. Budući Reiner nije želio odgovarati na pitanja koja su upućivana predlagatelju, zastupnici su pribjegavali stankama na razne, pa i komične, teme kako bi uzimali vrijeme i nastavljali sjednicu. Branimir Bunjac iz Živog zida obratio se Reineru i sa „Časni viteže Svetog jeruzalemskog groba vi ovdje donosite Poslovnik, kojim želite uskratiti pravo zastupnicima da raspravljaju unutar istog kluba, jer je to kao zlouporaba poslovnika. Recite mi ima li veće zlouporabe od toga, da ministri HDZ-a tijekom aktualnoga sata sami sebi pišu pitanja i sami na njih odgovaraju?“ Reiner je odšutio.

Uzalud su oporbenjaci iznosili argumente i pitali kamo se HDZ-u žuri, zašto želi utišati zastupnike i da se u Saboru ima vremena za sve replike, sve stanke i rasprave, jer se plenarna sjednica Sabora održava otprilike nekakvih stotinjak dana godišnje. A to znači da su saborski zastupnici oslobođeni svojeg glavnog rada 265 dana u godini, što je doista rijetki privilegij, koji nema niti jedan zaposlenik u Hrvatskoj.

Bilo je ružno vidjeti kako su dva, tri zastupnika vladajućih u dvorani dok se iznose primjedbe na Poslovnik. Jer zašto bi oni slušali kada znaju za što će dići ruke?! A onda se dogodilo i nešto tragikomično. Dok je trebao početi govoriti Branimir Bunjac u dvorani osim Jandrokovića, koji mu je dao riječ, nije bilo doslovno nikoga!!! I to mnogo govori o hrvatskoj politici, tko su političari, otkud se regrutiraju, kakvog su morala, odgoja, poštenja, opće kulture.

Valjda zato i treba donijeti Poslovnik koji će dodatno zaštititi poslušne jaganjce koji se ne javljaju niti za rasprava a niti za replike, jer tu su da se pojave petkom i podignu ruku za ono što im je rečeno. Sada će ti saborski neradnici imati čak i ispriku, jer eto nisu mogli doći do izražaja jer će imati pravo na samo tri replike. Umjesto da se nađe načina da se takve s flasterom na ustima sankcionira i potakne na rad, sada će biti kažnjeni oni koje je narod izabrao i koje plaća da bi govorili, a ne šutjeli.

Lijepo je to prokomentirao Branimir Bunjac, rekavši kako je žalosno znati da ima svoje kolege u Saboru kraj kojih bi mogao proći na ulici i ne bi ih prepoznao, a najmanje bi znao kako im je ime, jer ih u Saboru nikada nema, ili se ne vide. Posve je jasno da se izmjenama Poslovnika nastoji represivnim aparatom utišati javnu riječ u sabornici. I to na način nametanja terora većine, što s demokracijom nema ama baš nikakve veze.

Narodni zastupnici su tu da govore u Saboru o temama koje ljude na terenu žuljaju, o onome zbog čega su izabrani. A ne samo o onom što im nameću vladajući sa svojim dnevnim redom i k tome uz ograničavajuće vrijeme, recimo u replici na jednu minutu, kao da je riječ o nekom sportskom natjecanju. I što je moguće reći u minuti? A gurnuti Poslovnik u sitne sate u najmanju je ruku parlamentarno nasilje. Kao da se zaboravlja da batina ima dva kraja. Jer prava se ne mogu toliko rezati a da istina ne pronađe put. A oporba je noćnim radom i maratonskom sjednicom valjda poslala jasan signal da vladajućima više ne padne ideja da važne teme guraju prema ponoći. Međutim, iz prakse znamo, jednoga petka, kad jaganjci utihnu i podignu ruke na glasovanju, ušutkat će saborske vukove, ma koliko oni “zavijali i režali” i izglasati Poslovnik po svojoj mjeri.

 

 

Komentiraj