KLUB POZNATIH ŽUPLJANA: Glazbenik Dario Cebić pronio je ime Hrvatske diljem svijeta

Rođen u Zagrebu, sa glazbenom naobrazbom iz klavira započinje već sa četiri godine, a godinu dana kasnije i iz violine. U dobi od devet godina započinje glazbenu naobrazbu iz kontrabasa, tambure i kompozicije. Osnovnu i srednju glazbenu školu ,,Vatroslava Lisinskog’’ završava u Zagrebu, nakon čega upisuje studij kontrabasa, glazbenih znanosti, glazbene kulture, glazbene pedagogije, kompozicije, klavira i muzikologije.

Piše: Milivoj Pašiček

S nama je Dario Cebić, a to je tek mali uvod u priču o velikom glazbenom umjetniku iz Dugog Sela, koji je uvijek želio biti savršen u onome što voli, a to je glazba.

Što biste ukratko rekli otkud vi u glazbi, nakon onog koraka u djetinjstvu kada ste počeli svirati u zagrebačkom Markuševcu?

U Markuševcu sam kod prof. Danka Mazuta počeo svirati tamburu. Put me kasnije odveo u mnoge orkestre, ansamble i KUD-ove, gdje sam bio svirač ali i član orkestra. Gotovo tri godine bio sam član Tamburaškog orkestra Hrvatske Radiotelevizije, čiji je voditelj i dirigent maestro Siniša Leopold. Prije toga sam sedam godina bio član Zagrebačkog folklornog ansambla dr. Ivana Ivančana (ex ,,Joža Vlahović”), a jedno vrijeme bio sam i član orkestra SKUD ,,Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba. Vodio sam orkestre između ostalog iz Zagreba, Graza, Beča, a na Muzičkoj akademiji sam završio studij kompozicije, glazbene pedagogije, glazbene kulture, klavira, kontrabasa, doktorski studij iz glazbenih znanosti i kompozicije te poslijediplomski studij iz kompozicije. Uz to završio sam usavršavanje iz dirigiranja, glazbenih analiza, muzikologije, kompozicije i kontrabasa.

Postoji li trenutak kad ste znali, odlučili, da ćete biti u svijetu glazbe?

U srednjoj školi sam odlučio da ću se baviti glazbom, a tu su ključnu ulogu imali moji roditelji.

Uložili ste mnogo u svoje obrazovanje. Doktorski studij iz glazbenih znanosti završili ste u Grazu, postdoktorski studij kompozicije u Beču, kompoziciju specijalizirali u Frankfurtu, a glazbene znanosti, analize i tehniku moderne kompozicije u Berlinu. Što vas je vuklo, zašto toliko školovanja?

Uvijek u životu težio sam da budem što bolji u onome što radim, da što više naučim i da se usavršavam u onome što volim. Uz koncertni smjer posebno me zanima i pedagoški rad te sam se tome posvetio. Već dugi niz godina predajem i na konzervatoriju u Beču, što mi je posebna čast.

Mnogo je rada za vama, sijaset koncerata, gostovanja diljem svijeta, za vama je opus od tisuću radova, više od 40 nosača zvuka, a kao mlad čovjek još imate silne godine pred sobom. Rekoste kako je glazba sastavni dio vašeg života. Recite nam nešto više, kako sve to doživljavate?

Godine 2012. završio sam doktorski studij iz glazbenih znanosti u Grazu na “Universität für Musik und darstellende Kunst Graz”, a 2013. godine poslijediplomski studij kompozicije na “Universität für Musik und darstellende Kunst” u Beču u klasi prof. Michaela Obsta. Glazbene znanosti i analize usavršavao sam na “Hochschule für Musik Hanns Eisler” u Berlinu, a kompoziciju na “Universität für Musik” u Frankfurtu. Sva ta naobrazba, pedagoški rad, a i glazba općenito sastavni su dio moga života.

Svakako ste jedan od najmlađih i najuspješnijih hrvatskih skladatelja, koji je već napisao čak 14 simfonija. Koliki je izazov pisati simfonije, koliko je to zahtjevno?

Napisati jednu simfoniju izuzetno je teško, ali i jako izazovno. Može se reći da je skladati simfoniju vrhunac rada svakog skladatelja.

Glazba je u svakom slučaju emocija, ona i nastaje na osnovu emocija, ali glazbenik mora raditi i po narudžbi za neki orkestar i slično. Kako nadilazite taj put od narudžbe do emocije?

Naravno, svaki glazbenih suočen je sa egzistencijalnim pitanjem. Tijekom studija, ali i kroz koncertnu djelatnost, upoznao sam brojne soliste, ansamble i orkestre te s njima imam poseban odnos. Pri tome bih izdvojio orkestar iz Graza, ALEA ansambl, ansambl za suvremenu glazbu iz Beča itd. Samo u posljednje dvije godine moje skladbe izvedene su diljem svijeta. Izdvojio bih koncerte u Beču, Bratislavi, Berlinu, Torinu, Milanu, Grazu, ali i Zagrebu i Dugom Selu.

Može se reći i da vam je glazba otvorila vrata svijeta. Kakve su vaše glazbene spoznaje o tome kamo ide glazba u svijetu?

Teško je reći kamo ide glazba u svijetu. Svaka vrsta glazbe ima svoju publiku. Napomenuo bih da je svakako brojnost publike koja sluša ,,klasičnu glazbu“ već dugi niz godina u padu.

Osvojili ste i brojne nagrade u svijetu i dugo bi nam trebalo da ih sve pobrojimo. Koje su vam najdraže i zašto?

Da. Dobitnik sam brojnih nagrada. Izdvojio bih 1. mjesto na Međunarodnom natjecanju iz kompozicije u Beču, specijalne nagrade na Međunarodnom natjecanju iz kompozicije u New Yorku 2013. i 2014. godine, poticaja za glazbeno stvaralaštvo Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2013. godine, 1. nagradu na “International Composition Competition InterArtia” 2014. i 2015. godine, 1. nagradu na “International Composition Competition” u Bariju 2015. i 2016. godine, nagrade “Europske i svjetske folklorne asocijacije” 2015., 2016. i 2017. godine, 2.  nagradu na natjecanju u Torinu, te nagradu za umjetnika godine u Grčkoj.

Bilo je i domaćih priznanja za doprinos razvoju i promicanju glazbenih vrijednosti i umjetnosti. Što vam znače ta domaća priznanja?

Već sam spomenuo poticaj za glazbeno stvaralaštvo Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a dobitnik sam i priznanja Zagrebačke županije 2014. godine – za doprinos ugledu i promociji Zagrebačke županije u zemlji i svijetu, te nagrade Grada Dugog Sela. Nagrade mi puno znače, posebno one koje su vezane uz moj pedagoški rad.

Ugledni ste glazbeni pedagog, ravnatelj Glazbene škole u Dugom Selu, podučavate mlade u Milanu i Beču, bodrite ih na natjecanjima. Kako je raditi s mladim talentima?

Raditi s mladim talentima je prekrasan osjećaj, ali i izuzetno teško jer treba proći nekoliko godina da mladi nauče neke osnove na instrumentu. Za natjecanja postoje posebne pripreme.

Radeći s mladima vi ste na samom izvoru, pa kako iz tog kuta gledate na budućnost glazbe i glazbenika u nas?

U Hrvatskoj ima jako puno mladih, izvanrednih glazbenika. Na žalost, zbog satnice u školama koja je posljednjih godina znatno smanjena, djeci je često onemogućeno bavljenje glazbom. Mislim da se to treba promijeniti.

Kako vaše uspjehe doživljavaju u sredini u kojoj djelujete i živite, u Dugom Selu?

To bih prepustio mojim sugrađanima. Ja se trudim biti što bolji glazbenik i pedagog i na mlade prenijeti svoje znanje.

Kako objašnjavate da je kod nas tzv. ozbiljna glazba, pa i oni koji ju stvaraju i žive, slabo prisutna u medijima?

Pa, mislim da je mladima potrebno približiti ozbiljnu glazbu, da se moraju educirati o tome, a ne da se prepuste današnjem trendu. Može se reći da u Hrvatskoj ozbiljna glazba nije još dovoljno prihvaćena od mladih ljudi.

S obzirom na sve aktivnosti kako stižete? Imate li neki hobi? Ili što radite kad ne radite?

Glazba je moj život, ali i hobi. Uz to jako sam vezan za moju obitelj, a volim što i svi drugi mladi ljudi. Od sporta, knjige, filma i slično.