KAKO UBITI FEMICID: Svaka dva sata u Brazilu ubiju jednu ženu – kako je u nas?

Svaka dva sata u Brazilu je ubijena jedna žena od strane svog partnera ili bliske muške osobe. Latinska Amerika je dio svijeta u kojem su nasilje prema ženama gotovo pa tolerira.

Piše: Kristina Bokanić

Ništa bolja situacija nije niti u našem susjedstvu, kazala je na Maja Mamula iz Ženske sobe, koja je na današnjoj Tematskoj sjednici o femicidu, iznijela šokantne podatke.

“Na razini EU 27 žena tjedno ubiju njihovi partneri, negdje 1400 žena godišnje. S tim da je to 2007. Danas je moguće da su podaci i dramatičniji. Ujedinjeno Kraljevstvo – dvije žene otprilike svaki tjedan”, izjavila je Mamula.

I Hrvatska ponosno stoji pri vrhu neslavne liste zemalja u kojima je femicid postao sve češći. Ovisno o godini, svaka dva tjedna u prosjeku bude ubijena jedna žena. Nažalost, nisu svi slučajevi takvog oblika nasilja medijski eksponirani pa je njihpv broj još veći, upozorava Mamula.

“Ali nije na žalost problem to što se za njih medijski ne zna već što mi kao društvo, prije svega nadležne instutucije, vrlo često ne radimo nakon toga ozbiljne analize da vidimo gdje su bili propusti unutar sustava, što treba napraviti, promijeniti, da više nemamo takvih slučajeva”.

Samo ove godine, do 31. listopada, u Hrvatskoj je na takav način život izgubilo 16 žena. Sve su ubijene od bliske muške osobe (ne nužno partnera). Počinitelji su najčešće mlađi muškarci, nezaposleni, nižeg stupnja obrazovanja, koji su posjedovali oružje i korisitli razna sredstva ovisnosti. Ono što frustrira još više je činjenica da je u svakom od ovih ubojstava bilo naznaka da bi se tako nešto nažalost moglo dogoditi.

Naime, u 80 posto slučajeva femicidu je prethodilo fizičko nasilje. U 70 posto slučajeva žene su od ranije bile izložene različitim oblicima nasilja, dok je u 64 posto slučajeva počinitelj bio vlasnik oružja. U većini slučajeva partner je najavio ubojstvo, a najžalosnije od svega jest što je u 54 posto slučajeva prijava prijetnje nije bila shvaćena ozbiljno od nadležnih institucija, upozorava Mamula.

“Dan danas kad žena odluči prijaviti da se boji, prijavljuje ozbiljne prijetnje za život, vrlo često možemo čuti u direktnom razgovoru sa žrtvama, da ih se nije shvatilo ozbiljno, da se smatra da nešto lažu, manipuliraju, pokušavaju nešto dobiti za sebe. Da vas podsjetim na slučaj Kristine Krupljan: ne samo što je bilo prijavljeno nego je vođen i kazneni postupak, postojala je zabrana približavanja, a da ne nabrajamo dalje”, istaknula je Mamula.

Hrvatski zakoni nisu nužno loši, no društvu nedostaje sustavna primjena zakona u praksi, ističe Mamula. Navela je i što ako društvo možemo učiniti na suzbijanju femicida.

“Prije svega vjerovati ženi – koja proživljava nasilje, koja je odlučila prijaviti bez obzira radi li se o nadležnim institucijama, organizacijama civilnog društva koje imaju servise. Jedina koja je stvarno ekspert u cijelom svijetu za tog počinitelja i za svoju situaciju je ona. Svi oni koji nama izgledaju kao dragi susjedi, jako fini, građani ove zemlje, uvaženi, ugledni, visoko cijenjenih profesija – jedina osoba koja stvarno zna što kod njega izaziva provale bijesa, što izaziva nasilje, je ta osoba”. Potrebno je pojačati kapacitete pravosuđa i raditi na prevenciji. Jer čak ako je nasilnik i završio na sudu, uglavnom dobije novčanu kaznu, a nasilje prema ženi klasificira se kao prekršaj.

“Mislim da neka od istraživanja koja upravo radi Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova će pokazati da izuzetno veliki dio naših kazni, koje idu prekršajno, prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, su novčane kazne ili uvjetne kazne. Poruka koju mi kao društvo šaljemo počiniteljima je apsolutno zanemariva. Mi svi koji živimo u Zagrebu – jedna od gorih stvari je kad nam pauk uzme auto. Sad uzmite u obzir da pričamo o kaznama koje su niže nego kad vam pauk uzme auto.”