JACQUES HOUDEK: Sramotni odnos prema Brozoviću u Velikoj Gorici i sam sam doživio!

Nakon prave medijske bure koja se podigla nakon što naš sjajni reprezentativac Marcelo Brozović jedini nije imao doček u svom gradu Velikoj Gorici, javno su reagirali mnogi, a oglasio se i naš poznati pjevač Jacques Houdek.

Houdek je vrlo oštro osudio grad i vodstvo Velike Gorice i nazvao to sramotom, a usput je iznio i svoju priču o tome kako su se oni koji vode i odlučuju u gradu odnosili i prema njemu.

Pridružio mu se i naš poznati umjetnik, violinost Antun Stašić, koji kaže: “Žak spominje i moje ime, mogu samo potvrditi da je sve istina. Niti ja osobno nikada nisam imao koncert u svom gradu. Moji prvi koraci u glazbi započeli su po goričkim pozornicama, također sam po njihovim gradskim manifestacijama nastupao kao mladi talent za čokoladu… Žalosno je to da doma nisi prepoznat i nemaš podršku, a obišao sam cijeli svijet od Kine, Indonezije do Londona….”

A ovo je objava na Facebooku Jacquesa Houdeka, koju prenosimo u cijelosti:

PODRŠKA NAŠEM VATRENOM Marcelo Brozovic, svaka čast na svemu što si dao za Hrvatsku, svaka čast tati na javnom istupu, a Veliku Goricu može biti SRAMOTA!!! Kao netko tko je rođen u Velika Gorica, savršeno razumijem sve o čemu otac našeg srebrnog reprezentativca piše! Ništa njihovo njima nije bitno, osim kada se očekuje da se gradu daje besplatno! Ništa im nije na ponos! Sramota za Gradonačelnika i sve njemu podređene koji bi trebali raditi svoj posao!

U NASTAVKU, SVIMA KOJI IMAJU VOLJE ČITATI, OBJAVLJUJEM POST KOJI SAM NAPISAO KRAJEM PROŠLE GODINE, NO POMISLIO DA GA IPAK NE TREBAM OBJAVLJIVATI. SADA PAK, DOK OVO ČITAM, SHVAĆAM DA SAM TREBAO. RIJEČ JE O ODNOSU GRADA VELIKE GORICE PREMA MENI;

“Imam potrebu s vama podijeliti par riječi o “svojoj” Velikoj Gorici, svom “rodnom” gradu… Naravno, ovdje nipošto ne mislim govoriti o stanovnicima, mojim Velikogoričanima, dragim dugogodišnjim susjedima, već o ljudima koji upravljaju gradom i kulturnim događanjima.

Iako sam od kraja 2004. godine svoj obiteljski život preselio u Zagreb, a od ljeta ove godine u Samobor, oduvijek sam smatrao da je Velika Gorica moj grad. Sasvim prirodno, jer cijeli je moj život, bar sam tako mislio, neraskidivo vezan uz taj grad. Kakva greška! Čelni ljudi Velike Gorice uvijek nekako nađu načina da mi daju do znanja koliko me ustvari malo cijene kao čovjeka i umjetnika, bez obzira što sam dijete Velike Gorice.

Pa evo i danas saznajem, citiram: “NIŠTA OD KONCERTA”. Naime, trebao sam povodom Dana žena, 8.3.2018. godine u pratnji svojih prijatelja i kolega, vrsnih glazbenika (obojice VELIKOGORIČANA koji su samnom pohađali glazbenu školu Franje Lučića) klavijaturista Gorana Kovačića i violinista Antuna Stašića, održati koncert u velikoj dvorani POU Velika Gorica. Koncert je trebao biti svojevrsna zahvala rodnom gradu, nakon Eurosonga, na kojem je uz mene nastupio i spomenuti violinist i prijatelj, velikogorički virtuoz ANTUN STAŠIĆ. Ništa od toga, tako bar kaže ravnateljica Barbara Grđan Odrčić. Ništa od toga.

Nakon 17 godina profesionalne karijere, brojnih nagrada i priznanja, 4 strukovne nagrade Porin, 13 samostalnih diskografskih izdanja, nakon 15 rasprodanih velikih dvorana Lisinski, nebrojenih intervjua koji redovito navode na samom svom početku – velikogorički pjevač, nakon nebrojenih usluga učinjenih gradu, najčešće besplatnih ili suludo povoljnih nastupa za grad, u godini u kojoj sam Hrvatsku i opet iznova, indirektno Veliku Goricu predstavio na Eurosongu, osvojivši visoko 13. mjesto, u konkurenciji 43 zemlje (što je najbolji hrvatski rezultat posljednjih 10 godina), još uvijek nisam dovoljno dobar za cijenjenu gospođu ravnateljicu Barbaru Grđan Odrčić. Pitam se, što je to ustvari što bih trebao učiniti da ju zadivim pa da mi da priliku da zapjevam svojim velikogoričanima, koji me, siguran sam vole i žele čuti u našem gradu.

U Velikoj Gorici sam prohodao, pohađao vrtić i glazbeni vrtić, završio školu i glazbenu školu, školu stranih jezika, pjevao svoje prve nastupe, osvajao svoje prve nagrade – upravo u toj famoznoj dvorani, dvorani POU, u kojoj danas, kao ostvareni i uspješan glazbenik ja ne mogu ostvariti komercijalan koncert, jer ga moj grad i POU neće platiti. Ništa novo za mene no sada je kap doista prelila čašu i imam potrebu javno reći kako stvari stoje. Godinama gledam plakate svojih daleko skupljih kolega u Velikoj Gorici, koja si ih očito može priuštiti, dok angažman na Goričkim večerima ili za Doček nove godine ja mogu samo sanjati. Zamislite samo da NIKADA od početka moje profesionalne karijere nisam nastupao na “Goričkim večerima” i da NIKADA nitko iz grada nije čak ni tražio ponudu za nastup povodom dočeka Nove godine! Nevjerojatna sramota, ništa drugo.

U svojoj 17godišnjoj karijeri, tijekom koje sam imao prilike pjevati po cijeloj Lijepoj našoj, u najvećim i najmanjim gradovima, općinama, u najvećim i u onim najmanjim dvoranama, ja nikad, ali baš nikad nisam održao konkretan solistički koncert u “svojoj” Velikoj Gorici, za koji bih bio regularno plaćen, kao u svim drugim mjestima i gradovima. Uvijek su to bila gostovanja za minimalan ili nikakav honorar, jer eto, to je “moj” grad pa se očekuje od mene da nastupim na Danu grada, Božićnom koncertu ili koncertu za pomoć mojoj osnovnoj školi, itd… Humanitarne koncerte ovdje ne svrstavam, jer oni jesu upravo to – humanitarni, njih radim od prvog dana karijere, na desetke godišnje…

Na kraju, iskreno se i svim srcem zahvaljujem gospođi Snježani Špehar koja je jedina tamo zaslužna za one nastupe koje jesam pjevao, jer da nije bilo nje, ni to se ne bi dogodilo. Hvala na trudu i dugogodišnjim pokušajima da ostvarimo i napravimo barem jedan koncert kako treba!

Eto… Moje uspomene mi nitko nikada neće oduzeti. Zauvijek ću se sjećati najljepšeg djetinjstva koje jedan klinac može poželjeti… Ovime završavam temu, koncert u Velikoj Gorici me više ni najmanje ne zanima. Kak bi ono rekel Franjo u filmu Tko pjeva zlo ne misli – kad me vidite, možete mi se nadati!
U Veliku Goricu od danas dolazim isključivo posjetiti roditelje, obitelj i prijatelje. Nadam se i lijepim susretima s velikogoričanima koji me uvijek i zauvijek smatraju svojim.”

JACQUES HOUDEK, glavom i bradom

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/jacques.houdek/posts/10155628506382227″ bottom=”30″]