IZ STRUČNOG KUTA: Odgajamo li samožive egomanijake?

Ilustracija
Ilustracija

Tekst jedne mame, u kojem se pita ‘odgajamo li samožive egomanijake?‘ postao je ovaj tjedan viralni hit u Hrvatskoj. Na isto pitanje saznali smo i odgovor stručnjaka.

Piše: Marina Vraneković

Više od 14 tisuća puta podijeljen je Facebook post blogerice i mame Nasje Duplančić, po struci učiteljice, u kojem uspoređuje odrastanje u 70-ima i 80-ima te ponašanje današnje djece. “Bili smo čisti, uredni, pristojni, mogli smo se kontrolirati kad smo trebali biti tiho, a itekako aktivni kad bi nas pustili s lanca.

“Jeli smo sve, nije bilo pitanja:” Želiš li?” Nikada”, napisala je između ostalog Nasja. Za Media servis rekla je kako su je pozitivno iznenadile brojne reakcije na tekst, a najviše pohvala primila je od učitelja i nastavnika.

“Ovaj tekst je stvarno eksplodirao. Očito imamo problem kao društvo, to je činjenica. To je nešto što 90 posto roditelja razmišlja, kako je bilo prije, kako je danas, jesmo li dobro, je li dobro… Ako se ne preispitujemo, nešto nije u redu s nama.”

U teksu, između ostalog, kritizira stil odgoja u kojem su roditelji i djeca prijatelji, a za to krivi i trendove odgoja koji se neprestano mijenjaju i zbunjuju roditelje.

“Sada nas bombardiraju apsolutno sa svih strana, od samoprozvanih trenera života ili ‘life coacheva‘, do nekakvih portala… Grozno, užasno, bombardirani smo. Mislim da je ta dosljednost danas upitna zbog količine informacija.”

Da roditelji nisu dosljedni te da griješe u odgoju, slaže se i dječja psihoterapeutkinja dr. sc. Vesna Hercigonja Novković.

“Roditelji nemaju kontrolu nad djecom. Mama ne može staviti ruku u vatru da će se dijete pojaviti kad ona kaže da dođe. Da će dijete otići spavati ili ugasiti televizor kad ona kaže da to napravi. S njima su stalni pregovori, prepirke i na kraju da bi se postigao cilj, roditelji kreću u mito i potkupljivanje.”

Razmaženost djece se ne događa kad im dajemo i kupujemo, već kad im popuštamo, smatra stručnjakinja.

“Nije stvar u tome da su to djeca koja dobiju sve u smislu poklona i materijalnog, nego im se popusti sve. Obitelj sjedi za stolom i zove dijete na večeru, a ono se ne pojavljuje i – nema posljedica. Nekad davno, mama bi sklonila njegov tanjur i za njega večere nema, jer nije došao na vrijeme. Danas se čeka kralja, princezu, princa, do dođu, da se pojave…”

Djeca u svojoj obitelji imaju jednako pravo glasa kao i roditelji i gubi se hijerarhija, naglašava prof. Hercigonja Novković.

“Jedna od grešaka roditelja je da dozvoljavamo djeci da nas ne poštuju. I kad frkću nosom na nas, i kad okreću očima na nas – nema posljedica. Roditelji se posrame, roditelji se osjećaju loše, ali nema posljedica.”

Za kraj, prof. Hercigonja Novković otkrila je formulu s kojom ćete sigurno pogriješiti u odgoju.

“Kaže se – ako želiš stvoriti nezadovoljnog i nesretnog čovjeka, makni sve granice i sva očekivanja od njega u djetinjstvu. Garantirano je to formula da ćeš odgojiti nezadovoljnog čovjeka.”