IZ KUTA JURICE POPOVIĆA: Uspješni Chansonfest na za “uži krug” – TV i mediji nezainteresirani
Sinoć se u prepunoj dvorani kazališta Komedija odvijao dvadeseti, jubilarni Chansonfest. Kao nekome, tko se prvi put pojavljuje na tom festivalu u ulozi autora i posjetitelja, bila mi je dojmljiva visoka razina kvalitete pjesama.
Nije bilo niti jedne pjesme za koju bi se moglo reći da ne zadovoljava sudjelovati na festivalu. Zato, sve pohvale organizatoru festivala, iza kojega stoji izdavač Cantus – Hrvatsko društvo skladatelja, kao i samom direktoru festivala Hrvoju Markulju.
Budući festival nije natjecateljskog, što je dobro, jer glazba nije sport, atmosfera je bila opuštena i moglo bi se reći meditativna.
Drugi dio festivala je bio posvećen velikom bardu šansone pokojnom Zvonku Špišiću, kroz izvedbe dobro odabranih pjevača, koji su pjevali njegove pjesme. Tu se, na jednom mjestu mogla čuti i vidjeti veličina njegovog opusa i snaga poruka, koje su i danas važeće.
Posebna posveta i hommage su upućeni i pokojnom Peri Gotovcu kroz izvedbu Ibrice Jusića na samom početku večeri, kao i kroz uvijek dobre dosjetke voditelja programa Voje Šiljka.
Da bi festival bio međunarodni, pobrinuo se Lado Leskovar, legendarni šansonjer iz Slovenije.
Ono što me je dodatno oduševilo je plakat i logo festivala, kao kulisa iza izvođača, kojega je poodavno osmislio Nenad Marić. Pri tome, ne mogu a ne spomenuti da je upravo on radio omote za naše prve singlove Zaplešimo i Rolana, još dok smo bili Trotakt projekt, davne `83.
Na kraju se ipak javi žal, jer tv kuće i ostali mediji nisu prepoznali to kao nešto, što bi moglo biti medijski zanimljivo. Treba ih donekle shvatiti, jer je šansona ipak “štivo” samo za uži krug ljudi.
