IZ ARHIVA JEDNOG PURGERA: Sve tajne zagrebačkog gradonačelničkog lanca

Izvor: Grad Zagreb
Izvor: Grad Zagreb

Zagrebački su gradonačelnici zamalo ostali bez svoga počasnog lanca, kad je 1910. godine gradski načelnik Janko Holjac zastupao grad Zagreb na svećanoj proslavi 500. obljetnice Grunwaltske bitke u Krakowu.

Tročlanoj delegaciji pridružio se, naime, i gradski podvornik Ivan Pevec, koji je imao zadaću nositi i čuvati počasni lanac, a kako ga je čuvo, pokazat će se na licu mjesta; gradski načelnik Holjac nije imao čime se zakititi na službenom ceremonijalu jer je podvornik Pevec lanac zaboravio u jednom fijakeru u Krakowu.

Piše: Branimir Fagač

Počasni gradonačelnički lanac prvi put naši su naraštaji mogli vidjeti na prsima gradonačelnika Borisa Buzančića, koji se njima zakitio prilikom proslave 750. obljetnice Zlatne bule 16. listopada 1992. godine. Taj se počasni lanac, inače, od prošloga svjetskoga rata, kad ga socijalistički sustav izbacuje iz svojeg rekvizitorija, kao i mnoge druge tragove i znakove zagrebačke i hrvatske prošlosti, čuvao u Muzeju grada Zagreba.

Prvi gradonačelnik, koji se lancem okitio, bio je Adolf Mošinsky, a pitanje počasnog lanca potaknuto je na skupštini gradskoga zastupstva 5. prosinca 1898. godine, kada je i zaključeno da “kod svih javnih zgoda imade načelnik glavnog grada Zagreba u znak njegova dostojanstva nositi oko vrata počasni lanac, proviđen zakonitim grbom slob. i kr. glavnoga grada Zagreba. Taj lanac imade se nabaviti troškom gradske općine”. Određena je odmah i svota od 4000 kruna, oko koje se, kao i o lancu općenito, povela zanimljiva rasprava.

Suho zlato umjesto srebra

Gradonačelnik Mošinsky predložio je da troškovi izrade počasnog lanca ne idu iz redovita gradskog proračuna, već iz izvanredne dotacije. Gradski zastupnik Lavoslav Tkalčić iz pravaške oporbe predlaže da lanac bude “iz suhog zlata, a nikako iz srebra”, a gradski zastupnik zlatar Slavoljub Bulvan izjavljuje da je pripravan izraditi gradonačelnički lanac 60 posto jeftinije od realne cijene. Zlatar Bulvan je također za to da lanac bude od suhog zlata. Zastupnik Stjepan Timet podupire svog pravaškog kolegu Tkalčića i predlaže da se za nabavu lanca izdvoji i 6000 kruna, s tim da se lanac svakako mora izraditi u Zagrebu, a da u odboru za izradu svakako bude i zlatar Bulvan. Zastupnik Slavo Šrepl nije za to da lanac mora po svaku cijenu mora biti od suhog zlata, nego može i od srebra.

Na kraju je osnovan tročlani odbor, u koji su izabrani zastupnici Franjo Arnold,  Vladimir Krešić i Gustav Vitez Pongratz. Odboru je dana uputa da kod izrade i narudžbe lanca svakako uzme u obzir zagrebačke obrtnike.

Gradonačelnik dr. Milan Amruš s načelničkim počasnim lancem
Gradonačelnik dr. Milan Amruš s načelničkim počasnim lancem

Odbor se prvi puta sastaje 29. prosinca 1900. godine, a predsjeda mu gradonačelnik Adolf Mošinsky. Prvi je ponudu poslao u to doba poznati crtač narodnog sloga August Posilović koji u svom obrazloženju ističe: “Ako se pako taj počasni lanac ma u kojem god tuđem slogu izvesti dade, povrijedit će se ne samo umjetnička tradicija hrvatskog naroda, a ujedno time pokazati da sami Hrvati ne mare za svoje krasne narodne motive, premda se ti motivi priznaju po cijelom svijetu”.

Posilović je, međutim, odbijen s utjehom od 100 kruna na ime troškova i uloženog truda, a od odbora, koji zasjeda 12. rujna 1901. godine doznajemo da je gradski građevinski savjetnik Hermann Bollé ovlašten da uzorke lanca po vlastitom nacrtu da izraditi kod Gabriela Hermelinga, dvorskog zlatara u Kölnu i da se sa njemačkim majstorom stupi u kontakt glede troškova.Na idučoj sjednici odbora doznajemo da su ti troškovi za izradu lanca 2400 maraka, a marka u to vrijeme vrijedi 1 krunu i 20 filira.

Iz kronika se ne razabire je li cijena bila previsoka ili je presudilo čisto domoljublje, jer je na istoj sjednici odlučeno da se izrada lanca povjeri isključivo domaćim majstorima. Za izvođača radova izabran je već spomenuti zagrebački zlatar i gradski zastupnik Slavoljub Bulvan. Bulvan je o tome i službeno obaviješten, a dostavljen mu je i opis lanca, koji je na njemačkom jeziku sročio autor idejnog nacrta Hermann Bollé.

Zlatar se odrekao zarade

“Lanac se sastoji od izmjenice poredanih članaka b i c kako je u crtežu predočeno, od glavnog članka a i na njem visećeg grba d. Svi ovi dielovi imadu se ručnom danjom od pravog srebra umjetno plastično izvajati, sa svim figuralnim i ornamentalnim ukrasima, te u vatri pozlatiti. Obojeni ispunci od prozirnog emaila utaljeni su u obodce. Fino izvajani ornamenti priljubljuju se plastično na email, a pričvršćeni su na popruge obodaca. Biela zrna na obodu su od mutnoga srebra. Srednji kamen u člancima b je pečeni kalcedon, a oka od malih uvojaka na sva četiri ugla ovjeska jesu diamantni iverci”.

Dio nacrta načelničkog počasnog lanca prema ideji Hermana Bolléa
Dio nacrta načelničkog počasnog lanca prema ideji Hermana Bolléa

Ukupni troškovi lanca bili su samo 1483 krune, i to zato što se zlatar Bulvan odrekao zarade.

Prvi se, kao što je rečeno, počasnim lancem zakitio Adolf Mošinsky, a potom svi gradonačelnici izuzev komunista Svetozara Delića, koji je na tu funkciju izabran 1920. godine. Delić je lanac odbio s napomenom da njemu nikakva vanjska obilježja ne trebaju. A lanac mu uistinu i nije trebao, jer se na gradonačelničkoj funkciji nije održao ni dva dana!

Gradonačelnički lanac od 1945. godine, pa sve do proslave 750. obljetnice Zlatne bule 16. listopada 1992. godine čuvao se u Muzeju grada Zagreba. Zanimljivo je da je lanac nakon spomenute proslave vraćen, a nije ostao u gradonačelničkom posjedu, kao što bi se očekivalo.

Zanimljivo je također da se o sudbini gradonačelničkog lanca, to jest o njegovoj aktivnoj ulozi brine – ne gradsko poglavarstvo, nego muzealci. Naime, za spomenutu proslavu u listopadu 1992. godine, lanac tadašnjem gradonačelniku Borisu Buzančiću posuđen je na samo dva sata, a i za to je vrijeme, naime, bio pod velikom paskom muzealaca. Jer, riječ je o vrlo skupom umjetničkom predmetu optočenom briljantima, a koji je zbog starosti prilično trošan i krhak i svako nestručno i neoprezno rukovanje moglo bi mu štetiti.

U strahu da se lanac ne ošteti, u Muzeju grada Zagreba pokrenuli su pitanje izrade eventualne replike lanca, pa je zbog toga konzultiran i zlatar Božidar Jakšić iz Jurišićeve ulice. Zlatar ne savjetuje repliku, nego izradu novog lanca, jeftinijeg, ali i primjerenijeg našem vremenu. Zlatar iz Jurišićeve ulice – jednako kao i njegov predšasnik iz devetnaestog stoljeća, zlatar Slavoljub Bulvan iz Ilice – ponudio je novi gradonačelnički lanac izraditi besplatno.

Jedino u svemu tome nije se vidjelo zanimanje prirodnog nasljednika i vlasnika lanca – gradskog poglavarstva i samog gradonačelnika. Nadajmo se da je danas drugačije…