IZ ARHIVA JEDNOG PURGERA: Kad su Zagrebom harale bujice i poplave

Koliko je puta Zagrebom u njegovoj prošlosti harala vodena stihija nije u potpunosti istraženo, no iz povijesnih izvora vidljivo je da su Purgerima bujice zadavale više jada nego rijeka Sava.

Piše: Branimir Fagač

Tek kasnije, pojavom naselja uz rijeku, te proširenjem Donjeg grada prema jugu, Sava je više puta napravila pravu pustoš, prouzročivši starim Zagrepčanima goleme materijalne štete, ali i odnijevši pritom na stotine nedužnih života.

Najstariji dokument koji smo pronašli nosi datum 26. srpnja 1651. godine. Toga dana, kako je kroničar zapisao, oko 10 sati navečer počela je padati kiša, uz gromove i vjetar.

Isusovački mlin uništen do temelja

Oluja je potrajala puna četiri sata, a bivala je sve žešća i žešća. Nije, dakle, čudo što su mnogi Zagrepčani pomišljali da im je to posljednji dan u životu, a što je, nažalost, nekima zaista i bio.

Kad je oko dva sata iza ponoći prestala oluja, nastupila je druga strahota. Nabujao je potok Medvešćak, koji se tada zvao Medvednica (po gori Medvednici). Potok nije mogao u svoje korito primiti onu silnu vodu koja je kroz četiri sata napadala po Zagrebačkoj gori i njezinim obroncima, pa se razlio i poput snažne bujice jurio kroz onu dolinu koja razdvaja Kaptol od Gornjeg grada.

“Bujica je valjala gorsko kamenje, a nosila je i mnogo drveča. Isusovački mlin kod Svetog Ksavera bude razvaljen, a 80 vozova sijena na livadi uz potok otplavljeni su u savu”, opisao je, danas nepoznati kroničar, svu strahotu nevremena koje je zadesilo Zagreb te 1651. godine.

U današnjoj Tkalčićevoj ulici (koja se nekada zvala Potok, jer je kroz nju tekao potok Medveščak) nastradale su sve kuće – osamnaest ih je razvalila voda do temelja i ugasila živote čak pedeset i dvoje ljudi.

Od jednog potoka – tri

Baltazar Adam Krčelić u svojim zapisima (Annuae ili historija 1748-1767) također spominje dvije poplave, a potok Medveščak naziva Medvenščica. Godine 1750., piše Krčelić, potok Medvenščica, koji narod zove Krvavi potok, toliko je nabujao da je prouzročio brojne štete na kućama koje su uz njega podignute. Razorio je staje i druge zgrade, štoviše, napravio je golemu provaliju, iz temelja je razorio zidanu kuću kovača Vranića i probio sebi korito kroz Manduševac.

Iduće, 1751. godine, oko tri sata poslije podne došlo je do neviđenog proloma oblaka. Potok Medvenščica je toliko nabujao da je voda doprla do najviše stepenice manjih vrata sa strane Kaptola, razorila mnogo mlinova, preplavila sve kuće uz potok, a 17 ih potpuno razorila.

Bujica je odvukla sve pokretno, uništila vino u podrumima, a zidani most, koji se nalazio na tom potoku, na pola razorila, srušivši na njega kaptolsku mesnicu koju je podigla u vis zajedno s temeljima.

Potok Medvenščica razdvojio se u tri potočića i prouzročio golemu štetu, te je mnogima oduzeo sve i sveo ih na – prosjački štap.

Bujica odnijela kolijevku

Prema zapisima Baltazara Adama Krčelića, strašno je bilo gledati kako voda nosi iz kuća stoku, ljude i nejaku djecu u kolijevci… Zabilježen je slučaj nejake curice kojoj je majka, udovica nekog stolara, u toj nesreći poginula s dvoje ostale djece. Djevojčica u kolijevci zapela je u Isusovačkom vrtu i ostala živa, iako ranjena na više mjesta…

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu čuva se latinski opis raznih neprilika kojima su 1770. godine bili izloženi građani zagrebački:

“Rijeka Sava razlila se na području grada Zagreba s tolikom žestinom da je iz oranica otplavila sve plodine. Uz to je na oranice i livade naplavila toliko pijeska i šljunka, da će to jadni poljodjelci osjećati još nekoliko godina”.

Zapanjujuć, nevjerojatan, ali i zanimljiv opis čestih olujnih nevremena koja su harala tadašnjim Zagrebom, u nastavku, među inim, navodi:

“Poput Save, počinilo je mnogo štete onih sedam potoka, koji protjeću područjem grada Zagreba. Uslijed visokog vodostaja Save nisu ti potoci mogli utjecati u riječno korito, nego su se prelijevali na livade koje su zamuljili. Najviše je štete nanio potok Medveščak. On je uslijed čestih oluja i proloma oblaka na Zagrebačkoj gori više puta tako nabujao, da je prodirao u kuće na ‘Potoku’ i u Dugoj ulici (današnja Radićeva ulica), gdje je dizao i odnašao krevete, ormare, stolove i stolice”.

Harmica poput jezera

Narodne novine sa datumom od 28. svibnja 1845. godine, donose detaljan opis jedne iznenadne poplave:

“Od više vremena, dan podan nas katkad i višekrat nebo daždom napaja, i jedva da proljetno sunce zemlju malko osuši, eto ti opet kiše. No, do sada je kiša ova ponajviše peršavica bila; ali sinoć, pošalje nam nebo plohu, koja se poslije devet sati noćju s takvom žestinom pomami, da smo zbilja misliti morali, da se je oblak prolomio, i u jedan čas sve ulice Zagreba u bujice prometnuo.

Uslijed toga se je i naša inače Medvednica uzbunila i buduć joj riječište pretiesno bilo, sve nam je ulice dolnjega grada poplavila. Imenito je kod toga zvane Oplavnice brieg od tesanice kamena sagrađen, razorila, i za koji čas Harmicu (današnji Trg bana Josipa Jelačića) u jezero pretvorila, tako da ljudi, neznajuć otkuda je tolika voda, povikaše da je Sava u Zagreb proderla… Uz put bujica napuni sve pivnice u Petrinjskoj ulici vodom”.